Imate osjećaj težine u crijevima? Ne mijenjajte naglo prehranu, može biti opasno! Splićanka koja brine o prehrani Hajdukovaca otkriva gdje kupiti najrizičniju namirnicu

Premda je celijakija danas relativno česta bolest koja se brzo otkriva, problem je što velik broj osoba sam sebi postavlja spomenutu dijagnozu bez ikakve osnove.

Glavni simptom zbog kojeg se okreću bezglutenskoj prehrani jest osjećaj težine u crijevima, nadutost i slično, što ne mora imati apsolutno nikakve veze s alergijom na gluten, nego s neumjerenom konzumacijom proizvoda od rafiniranog, bijelog brašna.

Naime, problem je što za nisku cijenu od pet do šest kuna, koliko danas košta kilogram bijelog brašna u maloprodaji, ne dobivamo ni osobitu kvalitetu.

Brašno očišćeno od vitamina i minerala

Prema riječima splitske nutricionistkinje Dragane Olujić, rafinirano brašno koje danas kupujemo po navedenoj cijeni iznimno je niske nutritivne, a visoke energetske vrijednosti.

– Kad kažemo za neku hranu da je niske nutritivne vrijednosti, pri tome mislimo da ne sadrži adekvatne količine (a u ovom konkretnom slučaju nikakve) vitamina, minerala i fitokemikalija, dakle, tvari koje određuju intenzitet i broj kemijskih reakcija u tijelu.

Zrno pšenice je iznimno vrijedno ako ga se sačuva u punoj formi, dakle, ako mu se ne uklanja ovojnica u kojoj se nalaze vitamini, minerali i vlakna, kao i brojne fitokemikalije, te ako mu se ne uklanja klica u kojoj se nalaze vrijedne masti i vitamini topivi u mastima. Takvo sačuvano zrno nazivamo integralno, odnosno cjelovito.

Ako ga nutritivno osiromašimo procesima u kojima uklanjamo navedeno, ostaje nam čisti škrob s glutenom. Mljevenjem takvog zrna dobije se današnje bijelo industrijsko brašno...

Kako je, pak, najviše namirnica koje pojedemo u danu upravo dobiveno iz ovakvog brašna (kruh, peciva, grickalice, palačinke, tjestenina, keksi), osjećamo i težinu u crijevima, kao i razne simptome koje onda lako tumačimo kao simptome celijakije, što je u potpunosti netočno. Istina je da nam se stanje značajno poboljša kad iz prehrane isključimo pšenicu, ali razlozi počesto nisu alergija na gluten, nego isključivanje velikog broja rafiniranih, nutritivno osiromašenih namirnica – objašnjava za razgovoru za portal slobodnadalmacija.hr Dragana Olujić iz "Nutricionista", koja je, inače, zadužena i za prehranu "Hajdukovih" igrača.

Našu sugovornicu pitamo stoga mogu li problemi nadutosti, zbog kojih ljudi misle da imaju celijakiju, nastati i od nekvalitetnog brašna...

– Problemi nadutosti ne nastaju direktno od nekvalitetnog brašna, nego od prekomjerne primjene proizvoda velike energetske gustoće i velikog udjela šećera koji uništavaju broj i vrste mikroorganizama u crijevima. Oslabljena mikrobiota je razlog zbog kojeg se rafinirana hrana sve teže i teže probavlja, zbog čega dolazi do fermentacije u crijevima što kao posljedicu ima nastajanje plinova i napuhnutost. Dakle, odgovor je "da", ali ne direktno od nekvalitetnog brašna, to jest ne akutno, nego kroničnom primjenom takvih proizvoda – objašnjava nam sugovornica.

Trebamo integralno brašno

Gdje onda kupovati brašno ako nam smeta ovo iz maloprodaje, odnosno ako želimo više pažnje posvetiti svom zdravlju.

– Kad kupujemo brašno, trebamo birati cjelovito, odnosno integralno. Kod kupnje brašna vrijedi pravilo da su proizvodi s oznakama ekološke proizvodnje uvijek bolji izbor, ali treba imati na umu da se u paleti tih proizvoda nalazi i ekološko bijelo brašno, što je malo bolja verzija industrijskoga, no nedovoljna da opravda razliku u cijeni. Dakle, naglasak je na integralno, to jest cjelovito brašno dobiveno mljevenjem punog zrna pšenice.

Mlinovi su, također, opcija, i to najbolja što se tiče ekonomske isplativosti. Ta proizvodnja možda nema puni eko-certifikat, ali je cijena cjelovitog brašna u mlinovima ekonomski korektnija – smatra Dragana Olujić.

Što se bezglutenskog brašna tiče, ono se, dodaje, nikako ne bi smjelo uzimati na svoju ruku jer je namijenjeno isključivo oboljelima od celijakije, kojima je i mali trag glutena opasan primarno za zdravlje crijevnih resica, a u konačnici i život.

– To je proizvod kojemu je uklonjen gluten, dakle, prošao je kroz niz industrijskih procesa mahom praćenih raznim kemijskim reakcijama, te su dodani i neki sastojci koji mijenjaju svojstvo glutena, to jest mogućnost oblikovanja u kruh i peciva.
Od pravih aditiva najčešće se u bezglutensko brašno dodaje guar brašno, a nađu se i mekinje od graška, vlakna, sol i šećer.

Dakle, ako uistinu želimo napraviti nešto dobro za svoje zdravlje, nije nužno isključiti gluten, nego koristiti čisto brašno od nerafinirane pšenice ili, pak, isključiti pšenicu, ali kao zamjenu peći kruh od heljdina brašna.

Heljda je, naime, jedna od rijetkih žitarica od kojih se može napraviti "zamjes" a da ne sadrži gluten. Raž i ječam, također, sadrže gluten, kao i većina zobi.

Zob nema u osnovnom sastavu gluten, ali je često kontaminirana tim proteinom jer se uzgaja na istim poljoprivrednim površinama kao i pšenica i to je normalan i prirodan proces – ističe splitska nutricionistkinja.

Zbrka sa simptomima

Stručno smo mišljenje potražili i od iskusnoga splitskoga gastroenterologa prof. dr. sc. Izeta Hoze, kojeg smo pitali smatraju li ljudi danas neopravdano da boluju od celijakije, a u pitanju je nešto sasvim drugo.

– Simptomima slična celijakiji je tzv. osjetljivost na gluten ("gluten sensitivity") od koje boluje otprilike sedam posto populacije, kod koje se ne nalazi oštećenje crijeva.

Dokazuje se negativnim rezultatima pretraga na celijakiju, a liječenje je isto kao kod celijakije – bezglutenska dijeta. Treba spomenuti i alergiju na brašno, koja se manifestira alergijskom reakcijom, a da zbrka bude potpuna, u ovu se priču upleće i iritabilni kolon ("nervoza crijeva"), pa pojedinci smatraju da boluju od celijakije miješajući simptome niza drugih bolesti s ovom.
Problem je i što dijagnostika celijakije u odrasloj dobi počesto kasni i po 10 godina jer i liječnici kasno pomisle da bi to moglo biti u pitanju – govori dr. Hozo.

Kad su u pitanju oboljeli od celijakije, za njih je, prema riječima poznatoga splitskog liječnika, svako brašno, bilo kvalitetno ili nekvalitetno, opasno za zdravlje osim bezglutenskoga. Dopuštena dnevna količina brašna koju oni smiju konzumirati je minimalna i iznosi tek 20 miligrama.