Skolioza je postranično iskrivljenje kralježnice

Skolioza, Fizioterapija, kralježnica, Bolna kralježnica, spinalni diskovi, terapija kralježnice, cervikalna kralježnica, kralježnica, terapija kralježnice, kralježnica, Bolna kralježnica, bolovi u zglobovima, Bol u leđima, Sakroilijakalni zglob , Anatomija kralježnice, Fizikalna terapija, droge i analgetici, vic, satira radnika
Vježbe se provode kao prevencija lošeg držanja ili daljne progresije

Nestrukturalna skolioza

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Skoliotično držanje označava krivo držanje, ali bez anatomskih promjena kralježnice. Danas je skoliotično držanje jako često. Postoji puno uzroka lošeg držanja kojim su najčešće zahvaćena već djeca u osnovnoj školi, poput dugotrajnog sjedenja u školskim klupama, teške torbe. Najčeći razlog je nagli rast u pubertetu (nesazmjer između rasta kostiju i jakosti mišića često dovodi do lošeg držanja). Ova se stanja mogu sasvim uspješno liječiti, te prevenirati "pravu skoliozu". Preporuka je redoviti pregled djeteta, tjelesna aktivnost djeteta, te određene specifične vježbe jačanja posturalnih mišića.
Strukturalna skolioza
Strukturalna skolioza je složena deformacija kralježnice u frontalnoj, sagitalnoj i horizontalnoj ravnini s prisutnošću rotacije i torzije kralježaka. Skolioze nastaju zbog raznih etioloških čimbenika, a najčešći su: genetski (i to 8 puta češće nastaje u žena), metabolički faktori (metabolizam kolagena), faktori održavanja ravnoteže i rasta (gdje skolioza prati ubrzan tjelesni rast). Najčešća je idiopatska skolioza (čak 80 - 90 posto) što znači da je uzrok nepoznat. Idiopatske skolioze mogu se razviti tijekom cijelog djetinjstva i adolescencije, a najčešće nastaju tijekom razdoblja naglog rasta. Strukturalna skolioza se prema lokalizaciji dijeli na: cervikalnu, cerviko-torakalnu, torakalnu, torako-lumbalnu i lumbalnu. Dijeli se i prema stupnjevima po Cobbu: Laka je do 30 stupnjeva (preporučuje se asimetrično vježbanje, bavljenje aktivnosti poput plivanja); srednja je pod 30 do 50 stupnjeva Cobbovog kuta i zahtijeva iznimno vježbanje, no i uključenje steznika (Milwaukee) koji se nosi kako bi se i fizički djelovalo na ispravljanje kralježnice, i teška koja prelazi 50 stupnjeva po Cobbu i najčešće zahtijeva operativno liječenje.
Pregled utvrđivanja skolioze
Provodi se fizioterapijska procjena. U frontalnoj ravnini vidljiva je razlika lijevog i desnog ramena (jedno bude spušteno), asimetrija lopatica, razlika u Lorenzovim trokutima, nejednaka visina kukova, asimetrija prsa, rebrena grba. Moguća je i nejednakost donjih ekstremiteta. Testom pretklona se definitivno utvrđuje je li skolioza strukturalna skolioza. Pacijent se nagne prema naprijed u lagani pretklon. Ako deformacija kralježnice postoji i dalje, te je vidljiva grba (gibus), radi se o pravoj skoliozi.
Fizioterapija
Kod skoliotičnog držanja podrazumijeva se uvođenje kineziterapijskih vježbi. Vježbe se provode kao prevencija lošeg držanja ili daljne progresije u strukturalnu skoliozu. Važna je edukacija najmlađih i njihovih roditelja / profesora kako bi stvorili dobre posturalne navike pri sjedenju u školskim klupama, ali i važnost sistematskih pregleda gdje se najčešće uočavaju skolioze. Vježbom nam je cilj ojačati ekstenzore i fleksore trupa, ekstenzore kuka, a istegnuti najčešće skraćene fleksore kuka i fleksore natkoljenice, kao i mišić quadratus lumborum, mišiće adduktore natkoljenice. Provode se i vježbe na pomagalima (švedske ljestve), kao i s pomagalima (lopta, štap) te vježbe u vodi. Preporučuje se plivanje. Terapijom se kod mlađih pacijenata nastoji postići posturalni optimum, jer je u toj dobi kralježnica podložna promjenama sve dok traje koštani rast.
Kod strukturalnih skolioza cilj kineziterapije je povećanje mobilnosti kralješnice, povećanje snage mišića, jačanje posturalnih mišića, ali i zadržavanje postojeće deformacije ili usporavanja progresije. Koristi se u kombinaciji s nošenjem ortoza. Ovdje je bitan individualni pristup svakom pacijentu. Provode se i asimetrične vježbe kojima se jačaju mišići konveksne strane, a istežu mišići konkavne strane, npr. kod lijeve torakalne skolioze istežemo desnu, a jačamo lijevu stranu. Vježbe disanja imaju za cilj povećanje mobilnosti i kapaciteta prsnog koša. Kod odraslih pacijenata fizioterapija ima za cilj sekundarnu prevenciju. To znači da se daljnjim fizioterapijskim postupcima utječe na posljedice skolioza (bolovi, smanjenje respiratornog volumena pluća, opterećenje unutarnjih organa itd.).

Da bi se povećala svijest i pravilno liječenje te toliko česte bolesti, bitna je rana dijagnoza, ali i suradnja djeteta, roditelja, liječnika i fizioterapeuta.

 

glas-slavonije.hr