Problemi i oboljenja spinalnih diskova

Spinalni diskovi su zdravi kada su kosti s kojima su spojene sposobne pomicati se u normalnom opsegu pokreta. Kada kosti izgube svoj normalan položaj, kroz npr. padove u djetinjstvu ili zbog sporta ili jednostavno slabe posture, spinalni diskovi su nesposobni izmjenjivati hranjive tvari s krvnim tokom. Stoga oni slabe i pucaju "pripremajući teren" za hernijaciju cervikalnih (vratnih) ililumbalnih diskova (u donjm dijelu leđa), a sve se to dešava postupno.

Naravno, disk može puknuti i zbog traume npr. pad, nepravilno podizanje tereta, težak fizički rad, ali i u prometnoj nesreći (obično u vratnom dijelu). U biti jezgra diska ( nucleus pulposus ) se probija kroz vanjski zid vezivnog prstena ( annulus fibrosus ) i stvara pritisak na leđnu moždinu ili na živce.Većina ljudi samo nastavi s normalnim načinom život nakon što se oporave od teške epizode (napada) boli u donjem dijelu leđa, a to može biti velika greška.

Zašto ?

Vanjska 1/3 diska je jedini dio diska koji je osjetljiv (senzibiliziran) za bol. Nakon što se upala smanji, vanjska vlakna se ne iritiraju i to daje lažan osjećaj sigurnosti. Takvi diskovi su doslovno otkucavajuća bomba, čekajući da se napravi jedna pogreška i onda BUM !, ponovo slijedi borba s bolovima. Često je onda bol i jača jer su diskovi tada više oštećeni nego prije. Obično svaki puta kada dođe do nove povrede ili bola, to bude jače i kroz sve duži period oporavka. Još nešto što se često dešava je da bol počinje šetati. Bol tada nije locirana samo u donjem dijelu leđa ili vratu, nego se bol javlja u obliku išijasa (upala živca niz nogu) ili cervikalne radikulopatije (bol koja svoj uzrok ima u vratu a osjeti se u ramenu, lopatici ili ruci).

Posljedica

Posljedica takvog stanja može biti bol u ruci / šaci, ukočenost / trnci u rukama ili nogama, slabljenje stiska, pad stopala kao i šepanje.
Kada jedanput više ne djeluju ni tablete, ni injekcije, ni fizikalna terapija, tada se obično preporučuje operativni zahvat, sa vrlo upitnim rezultatom. Prije operativnog zahvata treba svakako provesti neoperativnu dekompresijsku terapiju kako bi se operacija izbjegla kao i moguće postoperativne komplikacije i duga rehabilitacija.