Ovisnici su i djeca koja ne mogu bez slatkiša i brze hrane

Roditelji s djecom ovisnom o hrani po pomoć dolaze tek suočeni s njihovim liječničkim nalazima .
Na prvi spomen ozbiljnih problema s ovisnošću gotovo svi pomisle na pakao droge i/ili alkohola, mahom nesvjesni da čovjeku može biti dijagnosticirana ovisnost o svemu, pa tako i o hrani.

Upravo na ovaj problem u povodu obilježavanja Mjeseca borbe protiv ovisnosti upozoravaju iz Regionalnog infocentra za mlade koji organizira radionicu za mlade pod nazivom "Gric-gric".

- Mladi ljudi danas sve teže skrivaju svoje loše prehrambene navike, u smislu da su uistinu ovisni o nekim vrstama hrane. Na žalost, obično je riječ o nezdravoj hrani, koja nakon dugotrajne konzumacije izaziva pretilost i brojne zdravstvene probleme. Riječ je o problemu na koji valja upozoriti do ne bude prekasno - kaže Zdenka Radić iz Info centra.

U Mjesecu borbe protiv ovisnosti na problem ovisnosti o lošoj hrani upozoravaju i osječki stručnjaci za prehranu. Tako nutricionistica Andrea Gvozdanović iz Nutricionističkog savjetovališta "Balans" ističe kako se sve češće susreće s djecom koja u ranoj dobi zbog ovisnosti o hrani imaju i ozbiljne zdravstvene probleme.

- Roditelji s djecom zbog hranom narušenog zdravlja dolaze mahom tek nakon što se suoče s lošim liječničkim nalazima. Nedavno smo tako imali slučaj djeteta od samo deset godina s povišenim lipidima u krvi i dijagnozom masne jetre! S time da moram naglasiti kako nije riječ o usamljenom slučaju. Najčešće je za ovako loše stanje djeteta kriva ovisnost o slatkišima i/ili brzoj hrani. Ubrzani način života roditeljima onemogućava da kontroliraju što im djeca jedu i ona to koriste. Slatkiši i hamburgeri su im ukusni i oni će ih pojesti svakom prilikom - objašnjava Gvozdanović.

Dodaje i kako je, iako se na prvi pogled ne čini tako, najteže kontrolirati unos hrane kod najmlađih.

- Događa se situacija da dijete kod kuće doručkuje, pa onda u vrtiću ili školi pojede neki doručak, nerijetko i ručak. Dolazi kući gdje ga s ručkom za cijelu obitelj dočekuje baka pa pojede malo i tog ručka. Onda se nagradi ili ga ta baka nagradi nekom čokoladom ili čipsom. Potom roditelji dolaze kući s posla pa dijete nerijetko sjedne i malo ruča s njima, pa i roditelji daju ukusnu nagradu. Na to onda dođe još i večera, pa koji potajni nezdravi zalogaj koji nitko ne vidi i tako nekoliko dana zaredom i ovisnost o većoj količini hrane je tu. Organizam počinje tražiti više hrane jer se navikao na veći unos, prema istom principu prema kojem kod alkoholičara traži 'čašicu više'. A dok situacija ne eskalira, odnosno zdravlje se ne pogorša ili se dijete vidljivo ne udeblja, nitko ništa ne primjećuje - zaključuje Gvozdanović.
Ovisnost o hrani kao droga

Ovisnost o hrani ne razlikuje se od zlouporabe ilegalnih supstanci ili opsesivne kupnje. Hrana pretrpana masnoćama, šećerom i solju stimulira mozak na oslobađanje dopamina, koji stvara osjećaj ugode. Vrlo brzo, već sama pomisao na neka jela izaziva navalu želje da se to jelo i jede, bez obzira na stvarnu glad ili sitost. Osim što ovisnost o hrani za posljedicu ima dodatnu težinu za koljena, gležnjeve, vrat i kralježnicu, ona predstavlja i dodatnu težina za samopoštovanje. Kada ovisnost o hrani preuzme mozak, osoba ne može niti sudjelovati u običnom razgovoru bez konstantnog razmišljanja o tome kako zadovoljite svoje potrebe u obliku sljedećg obroka.

glas-slavonije.hr