Koljeno je jedan od najsloženijih zglobova u našem tijelu

Četiri su vrlo snažna ligamenta unutar i izvan koljena sa jasnom zadaćom ograničavanja pokretljivosti i stabiliziranja cijelog zgloba. Sa prednje strane koljeno zatvara još jedna kost - patela, koja je umetnuta u veliku tetivu snažnog opružača koljena četveroglavog mišića natkoljenice - m. quadriceps.

Baš se na toj tetivi događa sindrom prenaprezanja koji je zasigurno i najčešća ozljeda u sportovima sa velikim brojem skokova, promjena pravca kretanja (košarka,odbojka, rukomet, skijanje, skijaško trčanje te veći broj atletskih disciplina...) - Skakačko koljeno.

Osnovni simptom

mu je bol i to neposredno ispod ili iznad patele. Bol se u početku javlja samo nakon treninga ili natjecanja, oštra je te nepovezana sa određenom traumom a isčezava po prestanku opterećenja. Drugi je stupanj procjene kada se bol osjeti prije treninga; po zagrijavanju nestaje, te po završetku treninga ponovno započinje u pravilu jaćeg intenziteta . Treći je stupanj kada je bol prisutna stalno, na početku, za vrijeme i na kraju treninga, sa još jednom podpodjelom a to je da sportaš može izdržati trening ili kada je to neizvedivo.

Učestalost ovog sindroma

najčešće je povezana sa velikim brojem treninga što je iz niza istraživanja u više sportova (košarka, odbojka..) dokazano. Većim brojem treninga tjedno ( više od 4) utvrđena je incidencija skakačkog koljena i iznad 40%.

Faktori koji utjeću na ozljeđivanje

Osim učestalosti treninga još je niz faktora koji utjeću na ozljedjivanje ovim sindromom:

"X" I "O" noge koje zbog svog deformiteta imaju nepravilan prijenos opterećenja na ligament patele
slabost mišićnih sinergija koljenog zgloba koje sudjeluju u aktivnostima skoka (muskulatura zdjelice te leđa i trbuha)
razlike u dužini ekstremiteta
nefleksibilnost muskulature natkoljenice
tvrda podloga i neadekvatna sportska obuća
prekomjerna tjelesna težina
Nažalost kad je do ozljede već došlo potrebno je odmah reagirati. Led kao protivupalno i analgetsko sredstvo u prvim je danima metoda odabira. Nakon toga je potrebno krenuti u potpuni fizikalno terapijski tretman primjenom poznatih i prokušanih metoda lasera, magnetoterapije, ultrazvuka te elektroterapije. Ono što se ni u kom slučaju ne smije zaboraviti je modifikacija trenažnog procesa prilagođena ozljedi uz aktivaciju svih mišićnih struktura neinvolviranih u ovaj sindrom, pošto znamo da se on upravo najčešće događa vrhunskom sportašu sa visokim obimom i intenzitetom treninga, koji ima za cilj što skoriji povratak na teren.Iz tog je razloga naša obveza dočarati samom sportašu kao i njegovim odgovornima da ovaj sindrom ima svoj tijek te da može potrajati prilično dugo ( po nekoliko mjeseci ). Nerijetko je povezan i sa prekidima sportske karijere.

Najčešća i najpouzdanija metoda

fizikalne terapije u rehabilitaciji skakačkog koljena u novije vrijeme je izvantjelesna terapija udarnim valom (engl. Extracorporeal Shock Wave Therapy - ESWL). Kinezioterapija kao neizbježna rehabilitacijska procedura nudi nam obavezno jačanje muskulature natkoljenice, početno u izometričnom režimu, te istezanje stražnje lože. Nadalje, jačanje zdjelične regije te trbuha i leđa, proprioceptivne viježbe na balans dasci te kasnije vježbe snage i izdržljivosti u većem obimu. Uz pomenute kineziterapijske vježbe u posljednje se vrijeme uspješno primjenjuju i ekscentrične vježbe za jačanje natkoljene muskulature. Najnepoželjniji dio rehabilitacije skakačkog koljena, u svakom je slučaju, operativni zahvat kojem se prilazi ako ni jedna od pomenutih metoda nije polučila željeni učinak. Danas se sve češće kirurško liječenje čini artroskopski, a zahvati koji se tako čine kao cilj mogu imati ili čišćenje patelarne sveze ili odstranjenje dijela vrška patele ili oboje.

Mogli bi zakljućiti da je rehabilitacija skakačkog koljena prilično zahtjevan proces koji može potrajati, te ima za potrebu maksimalan angažman svih struktura koji sudjeluju u njegovom procesu. Od samog pacijenta ( uglavnom sportaš ) do fizioterapeuta , kineziologa, trenera i lječnika.