FOTO  HERCEGOVAC U NJEMAČKOJ 'Topnički dnevnici slučajnog gastarbajtera'

Mnogi Hercegovi proteklih godina napustili su svoju rodnu grudu i u potrazi za boljim životom krenuli u Njemačku. Jedan od njih svoje 'njemačko iskustvo' odlučio je podijeliti sa čitateljima portala Hercegovina.info. Njegova iskustva u Njemačkoj prikazat ćemo kroz seriju od pet vezanih članaka, a prvi od njih objavljujemo danas pod naslovom 'Topnički dnevnici slučajnog gastarbajtera'.

1 Der erste teil

Osluškujete. Čujete priče. „Oni“ imaju za godišnji odmor i fino mirišu. U glavi je slika tetke iz djetinjstva. A možda nemate izbora tu gdje jeste, a možda ste samo odlučili otići malo, da vam „guzica vidi puta“. U trenu ili u transu, pakirate se. Čemu množina? Pakiram se!

Rekoh čemu? Kao što završavaju mnogi prilozi – ostaje da se vidi. „Neka, probaj, i ja bi da mogu…“ sve praćeno pogledima koji se i sami pitaju – zašto su odlasci postali toliko obični da su sada sasvim neobični, hoću reći nelagodni.

Operacija Barbaro…, pardon, operacija Dojčland kreće. Scena prva – benzinska pumpa 4:00h, čeka se neki kombi prijevoz. Čovjek vadi stvari iz auta i pita: „Dokle? Je li to i tvoj ode? To je nama naša borba dala, ja u domovinski, netko u imovinski rat…“ Nastavlja svoju priču, a od kćeri mu, koja kaže da je probala i da nema posla, saznajemo da su joj sestre u Munchenu te kako ode k njima pa što bude… Dolazi kombi*,spomenuti čovjek iza nas ostaje u suzama. Jeli vrijedno oca ostaviti u suzama? „Pa šta ću, ja sam probala…“opet neuvjerljivo odgovara kćer.

Sjedam pored starijeg, pristojnog čovjeka. Tvrdi da je već 50 godina u Njemačkoj. Lako je njemu pričati, mislim si… Nismo ni do granice, presjedanje u drugi kombi. Malo sirovija ekipa taman da čovjeka vrati u realnost. Ovaj je zanatlija koji sve zna, osim što zna sve raditi zna i koliko su ukrali Sanader i Vidošević, one sve znaju što se događa u selu u Hercegovini iako su tu par puta godišnje, isto tako su skupile poprilično dojč iskustva tako da znaju alles i tamo gore – od zvijezda do kriminalaca.

Baš je nakon mjesec dana sunca morala okrenuti kiša. Neka, nije nebo više moglo držati. Kroz prozor svako malo gledamo savršeno, da ne kažem pretjerano označena mjesta radova na putu i prometnih nesreća. Ahhh da, ušli smo u Bavarsku, izbili konačno nakon nepotrebnog vrludanja Slovenijom i Austrijom!

Kada idete bez posebnog znanja jezika i bez nekoga tko će vas dočekati bitno je dobro planirati. Jer sve što vam se na karti čini blizu – vjerojatno nije. Sve što vam se čini lako pronaći – bez neograničenog interneta – vjerojatno nije. A sve što ste računali u markama za svaki slučaj pomnožite s dva. Ojeri!

Na glavnom kolodvoru grada koji ćemo za potrebe ovoga teksta nazvati Manuel Neuer dočekuje vas klasična scena: ljudi vrve, brza hrana i zanimljivo – bačeni papiri okolo. In your face Mostar!

Par migranata spava na klupi, nikome nisu čudni pa ni meni. Gospođa na informacijama ne zna i ne voli engleski pa se drži kruto ko iz filma Bijela vrpca (isprike gospođi ako je imala težak dan). Srećom drugi Nijemac, izgledom original starosjedioc odlično govori engleski i rado pomaže oko rasporeda vlakova. A taj vlak je milina, brz, tih, klizi na 120km/h ko beba i ne kasni ni minute iako mu nije mrsko i okasniti s vremena na vrijeme. Čovjek X pronađen, smještaj za večeras riješen, prvi dan je prošao, huh…

Hvala dobrim ljudima kod kojih prvu večer možete dovući stvari. Sjajna kuća i sve oko nje! Pa kad su i kako došli do ovoga, pitam se?

*zašto kombi pored autobusa i aviona, nismo migranti zaboga?! Kombi ide točno na adresu, they said, hmmm…  Nastavlja se…

2 Der zweite teil

Pozdrav s dragim ljudima iz prošlog nastavka i korak s mrvu simboličke i stvarne knedle u grlu i na odlasku.

Žena iz Agencije zove… Da se malo vratimo unatrag do te Agencije kojih ima poprilično. Ljudima koji traže posao dajštadaš nude svašta nešto. Izlože vam strpljivo i točno sve u euro koliko ćete plaćati, koliko dobiti te što su vaša prava i obveze. Papire također pripreme na izvol'te. Treba doći do njih, do Agencije…

U M. Neueru na ulicama ne pronalazimo kao, recimo u Zagrebu otvoreni Internet (da, zaslužuje veliko I), a prijevoz nije onaj ugodni U-S-banski. Zanimljivo kako i naši i Nijemci govore da izbjegavate taxi jer je skup. I bome je! Sad mi onih 100kn od Črnomerca do Gajnica u mračnim vremenima taksi monopola više ne izgledaju ko nešto vele para.

Saznali ste adresu konačnog smještaja, dozirate Internet i Google Maps i eto ga! Oveća kuća s nekoliko stanova, preko puta Lidl, Rewe, Aldi, sve… Unutra, par Rumunja slikom i prilikom, par poluSrba s hrvatskom putovnicom (aha, Milorade) i stanovanje uređeno do u detalj – zna se raspored za cijelu godinu kada ide smeće (strogo odvojeno), kada dolazi hausmajstor, pravila ponašanja itd. Uz zvuke punk rocka: „Zemo, ovde ti je kuhinja, tu ćeš da kuvaš, ovde je kupatilo i njega mi čistimo. Vidiš kako je voda na podu, to neko nije pobrisao iza sebe, tu se smesti, sretno zemo.“. Hvala kolega, činiš se ko normalan zemo. („zemo“ je nedefinirana kategorija koja se često proteže i van bivše države sve do Baltika).

Dobra strana – sve djeluje novo, loša strana u sobi su vojnički akomoditeti – Ikein jednostavni drveni krevet, stol i stolica (Ikea – Made in China) i za 2019. godinu šok, bez glavne stvari u piramidi ljudskih potreba – wifija! Doći će čovek kroz par dana kažu… Misusovo! Za cijelu situaciju… Sve je isto, a ništa isto nije. Laku noć.

Ma prije nego zaspem da vam ispričam kako se stvari ovdje mogu zakomplicirati. Imate Njemački telekom, svi ga znate, mega je! On tako dio usluga pruža npr. Vodafoneu i ostalima. Uvodite Internet u kuću/zgradu, prvo naručite čovjeka koji se zna ne pojaviti ili vam kaže da će doći između 8 i 13h. U konkretnom slučaju došao je u 12:30h -.- „Dok ste već tu biste li prikopčali modem i u stanu ispod? Hm, da vidim u raspored, hmmm čekajte da nazovem, maaa ne mogu, to radi druga tvrtka…“ Spomenuti telekom je toliko velik da angažira tko zna koliko vanjskih tvrtki da mu odrade posao. Odrade i zakompliciraju. Brzina interneta je srećom dobra!

Nastavlja se…

3 Der dritte teil

Jedna od najomiljenijih zabava boravka van granica uz fotografiranje je usporedba cijena. To je tek sport za strpljive. U gradskim izlozima vam se sve čini za onu pretvorbu valute skuplje. I kebab, i sok i pivo. Zato su spas trgovački lanci poput u ranijim člancima navedenih Rewea ili Aldija. Nude hrpu potrepština, a svi mi odišu nekako gurmanski (ili je do mene što sve volim probati?). Gurmanski u smislu nevjerojatnog izbora sokova, sireva, kobasica, gotovih jela. Te cijene nas u ovom slučaju zanimaju. E, one su zanimljive! Kad je akcija – stvarno djeluje kao akcija. Uz dovoljno vremena za zombijanje između polica u trgovini možete pronaći čudo stvari za cijenu od 1-2 eura. Samo bih istaknuo jedan primjer: kozice, 1euro! Nisu iz obližnjeg Dunava :P

Zjenice nam svaki puta šire mučne slike na blagajnama. Gledate i pitate se što znače osakaćene noge, napušteno dijete, raspadnuti organi i slično. To su vam sve ogromne slike na cigaretama da pušenje šteti. Bome… Kako bih bio što manje upadljiv na blagajni uvijek dajem veću novčanicu jer ne mogu brzo pripremiti točan iznos centi i eura, ko će je razumjeti koliko me tražila.

I tako, za ne previše novca pun trbuh i mozak se bore za krv. Trbuh za probavu, mozak za mozganje o poslu koji tek treba početi raditi. Džaba je dumati, pripremiti se ne možete, nije to ispit, najbolje ne misliti dok se ne prijeđe prag tvrtke. Ionako je fizikala – how hard can it be?

Toga dana dolazi čovjek iz tadamtadamtadaaam – agencije! Naš je, rođen tu, ali naš, balkanski jel. Stvarno je prema dogovoru donio sve papire i ostao van svoga radnog vremena. U papirima koje kao početnik ne biste nikada skupili na vrijeme stoji sve – o vašemu poslu, o vašemu zdravlju, o mogućnostima drugih poslova koje agencija može ponuditi ili na vaš zahtjev tražiti, o lijepom njemačkom zakonu povećanja plaće s protekom vremena. Samo, ko će to dočekati, tih par mjeseci -.-

Hej, čak je donio službenu odjeću vašeg radnog mjesta. Kud li sam punio torbu bezveze starom robom. Bolje da sam se tetovirao, lakše bi se uklopio.

Nastavlja se…

4 Teil vier

Nije se došlo hodati po trgovinama niti po hrvatskim klubovima i njihovim događajima. Do kojih je, uzgred budi rečeno, teško doći ukoliko ste van većih gradova. Nego, da, došli ste nešto i raditi valjda. Kako sam ono rekao u prošlom nastavku. Obična fizikala, montaža, koliko teško može biti? U punom smislu doživljam onu „ovdje se radi“(ništa više nego u bh tvornicama). Ovdje sam više od radne etike impresioniran onom drugom njemačkom pričom -  kako njihovi domaći ljudi ne rade ovakve poslove. I stvarno nisu! Istinito pjeva Ante Cash: „žene ajme majko al u raji je spas…“

Od par stotina ljudi u tvornici možete na prste prebrojati Nijemce. Ostatak je čorba istočne Europe sa začinom Afrike. Govori se jednostavan njemački s dodatkom izraza svakog naroda ponaosob. U kantini tvornice je kao da ste ušli u kafić iz „Star treka“. Univerzalni pozdrav je servus. Sretan sam zbog svog jezika. Posebno zato jer ga znaju i Makedonci i Slovaci i Bugari… Pitam se zašto ne srećem Slovence?

O poslu vam neću puno pisati, učite jezik, održavajte fizičku kondiciju i budite strpljivi. U krugu mog stanovanja vidim barem tri svjetski poznate tvrtke i onda se neki naivno pitaju odakle dobar standard. Nije povijest od jučer…

Nešto sam vam htio pričati o busevima, ali dosadno je. Možda o asfaltu? Dobar je. Ajmo sad o smeću malo opširnije. Svi paze na njegovo odvajanje. Van industrije, u zgradama imate ove kategorije – ostatci hrane i maramice, onda otpad kao npr. ljuska od jajeta i kora banane, ne kužim čemu se ovo dvoje odvaja al dobro. Nadalje, ambalaže svih vrsta i papir. Na ove osnovne tek onda dolazi krupni otpad i tako dalje. Na vratima sam odmah uočio zanimljiv kalendar. To je cjelogodišnji raspored odvoza smeća, točno znate koji dan ćete izletjeti iz stana pokušati uz nešto eura potplatiti da vam odvezu i nešto „van kategorije“. Samo ne usudim se to probati ovdje, u Zagrebu je prolazilo. Prolazilo je pod normalno i skidanje filmova, dok ako se odlučite ovdje nastaviti tu praksu s pravom strepite od velikih kazni.

Dok gledam kako kamion odlazi u izmaglici podižem pogled prema nebu i opet se sjetim glavnog grada Hrvatske. Gotovo ista klima kao u ovom središnjem dijelu Bavarske. Spora i lijena zima, oblaci mogu bez mrdanja ili kakve djelatnosti danima biti u istom položaju, a tako i temperatura. Svi brže bolje s prohladnog zraka s punim vrećicama bježe u svoje aute. Nema brige gdje će odložiti svoje stvari, jer su ovako od oka više od polovice automobila karavani. I na svakom koraku se vidi taj eko trend, turbo benzinci, oglasi koji naglašavaju ekologiju, proizvodi za vegane. Golfa 2, 3 ili pak 4 teško da ćete vidjeti. Vidio sam jednu jedinicu! Staju li na zebri? Bome jesu, baš neobično iskustvo, izaziva mi blagi osmjeh, ali svejedno žurim preko ceste i zahvaljujem.

Spomenuti trgovački centri pohvalno ne rade nedjeljom, radnim danima do 20h, ne forsiraju ništa preko toga.

Nastavlja se…

5 Der funfte Teil

Svi ovi „Teilovi“ tj. nastavci koje sam do sada pisao u naslovima na njemačkom su s Google Translatea, a šta ste mislili, da ću iz glave, di sam onda prispio… sve što sam napisao su u biti fragmentirana i početna iskustva jednog, kao što serijal kaže, slučajnog gastarbajtera koji se za Njemačku kao i za ovaj tekst nije htio pripremati J. Tekst je zato meni i vama besplatan heh, a Njemačka i ne toliko skupo iskustvo. Jesam li već spomenuo koliko se divim našim starima koji su ovdje probijali led? Ponavljam. Pitanja samo naviru: kako su prvi put otišli doktoru reći da im je žena trudna, kako je žena objasnila gdje je boli, kako su gonjali papire... Iako u 2019. godini slobodnog EU kretanja radne snage jezik je i dalje noćna mora ako ga ne znate. Npr. u banci vam uvale nepotrebno osiguranje jer ste samo klimali glavom i govorili „ja, ok“.

O čemu ćemo u zadnjem nastavku? O gonjanju papira, administraciji, a malo i o osobno najvažnijoj stvari do koje ćemo doći na kraju. U ovom gradiću veličine 30 tisuća stanovnika gradski šalteri rade zanimljivo. Od 8 do 12:30h, o da! Ali može vas zeznuti jedan dan u tjednu kada rade tzv. drugu smjenu. Ljudi koji pružaju usluge gotovo nikada ne govore engleski, ljubazni ništa manje ili više od naših i tako. Gledaju li vas poprijeko? Nisu, ali ne znam što misle. 

Nije zgorega koliko god spremne papire imali ponijeti SVE. I ovdje mi se dogodilo ono što su govorili da neće, falio mi jedan papir.

Brzo čovjek ogladni od gonjanja papira i tako korak po korak gleda polja zasađene repe. Njezino ime je kohlrabi i od listova koje domaći ljudi bace naši ljudi se snađu – prave japrak! Petica za ideju! Promatram malo naše ljude ovdje i strahujem hoće li mi i oni potvrditi predrasude kao što su i ostali: Poljaci svi plavi i hladni, ali kao radnička klasa vrijedni, glasni i skloni psovki, Talijani niski i mušičavi, Rumunji i Bugari sirovi… Moje iskustvo pokazuje da je suprotno mišljenju „najbolji odlaze“ situacija u velikom postotku takva da „nužni odlaze“, tzv. radnička klasa koja se ovdje iz nekog razloga često stereotipno ponaša – piće, krkanluk i brojanje eura. Malo je novopridošlica koje žive pun život u Njemačkoj, to će možda imati tek njihova djeca. Malo se bojim i za odgoj te djece…

Tražih crkvu da odem na misu… bus, pješke, vlak, pa vlak, pa bus pa pješke i čovjek zakasni. Nije lako, a koliko vidim puno našega naroda je i odustalo od prakticiranja vjere u smislu nedjeljnog odlaska na misu. Na misama na njemačkom jeziku su starci i mala djeca, mladih skoro nimalo.

Puno katoličke simbolike, malo prakse. Poljaci mi kažu da je tako i u njihovim gradovima + nasilje hmmm... i svi se žale na male plaće u svojim državama – klasika. Svi bi se rado ugurali u najmoćniju državu Europe. S narodima bivše nam države pričate o svemu osim o politici – pametno!

I tako… mislio sam da će ovaj tekst završiti sa sretnim obratom idilične slike druženja naših ljudi poslije nedjeljne mise, onako svi smo njemački mirišljivi i pristojni. Sve u svemu, na što god naletjeli u svome izletu, bilo to potpuno suprotno od ovoga ili slično jedno je zajamčeno – bildanje karaktera.„Next time this year we will be milioners…“

Kraj početka ili početak kraja