VRATILA SE U BiH I ZAPOČELA BIZNIS U Goricinim slatkišima možete pronaći samo puno zdravlja i ljubav prema našim ljudima

Slijediti svoje snove ponekad zna biti najteža stvar na svijetu, a baš sa takvim jednim se 39-godišnja Gorica Arežina uhvatila u koštac, rekli bismo, odmalena, kada je i shvatila da za nju nisu brojke, nego kreativnost. Kreativnost u njenom slučaju podrazumijeva rad sa najukusnijim poslasticama, onim sirovim i veganskim, bez bijelog šećera, margarina, brašna i jaja, dakle, od cjelovitih namjernica, a baš na tom putu i sama Gorica je morala donijeti mnoge važne životne odluke, pa je tako austrijski sjaj, kako bi mnogi rekli, zamijenila sa bosansko-hercegovačkom toplinom. Vrativši se u Banju Luku pokrenula je radnju „Greenmili“, čiji i sam naziv ima zanimljivu priču, a pokazavši svima kako žena u biznisu može i te kako probiti se na površinu, danas oko sebe ima mnogobrojne zadovoljne mušterije koji joj se vraćaju svaki dan.

„Ja proizvodim sirove veganske torte i kolače, poslastice bez bijelog šećera, margarina, brašna i jaja, dakle, veganski su i od cjelovitih namjernica, pa ih to čini zdravom varijantom slatkiša. Biznis sam pokrenula 2017. godine, kada je to u Banjoj Luci bilo još uvijek nepoznato. Danas, to više nije tako, većina zna da sada postoji alternativna i zdrava strana slatkiša“, započela je Gorica za Hercegovina.info.

Biznis je razvijala četiri godine, kako i sama kaže, napravila je podlogu za kvalitetan rad, međutim, dogodilo se da je sa suprugom donijela odluku da se odseli u Austriju. Tada biznis staje na godinu dana.

„Plan je bio možda da ovaj posao nastavim tamo, čak i uz pomoć sestre, međutim, kada sam došla tamo vidjela sam da nisam ispunjena. Nije moj razlog povratka nakon godinu dana u Bosnu i Hercegovinu bio zato što ja ne mogu pokrenuti tamo taj posao, nego jednostavno nisam vidjela sebe i 'Greenmili’ tamo. Za mene, to nije samo torta ili proizvod, to je cijela jedna priča koju dopunjavaju i ogroman dio čine zapravo ljudi, i to naši ljudi, s kojima ja mogu razmijeniti emociju, ljubav, podršku i toplinu. Lomila sam se i godinu dana je ta borba trajala, od pritiska okoline do odgovornosti, ali ljubav od djetinjstva – kuhanje i kreativni rad su nadvladali sve“, kazala je Arežina.

Bilo je izazovno s dvoje male djece postaviti sve to na svoje noge, bilo je razdoblja kada su djeca sa njom bila u radnji tijekom cijelog radnog vremena, ali evo, sada je ponosna vlasnica ovog doma slatke ljubavi.

„Mi funkcioniramo po principu šalter prodaje, svaki dan imamo dostupne svježe kolače, zainteresirane kupce, torte se naručuju unaprijed, a najčešći sastojci su orašidi, bademi, indijski orah, lješnjaci, sjemenke i slično, a jedini zaslađivač koji koristim su svježe datule. Moje mušterije su stalne, uvijek se vraćaju, a moram naglasiti da mi je dosta njih, nakon ove pauze u radu koju je izazvala selidba u Austriju, reklo kako su im nedostajali moji slatkiši i da su čekali da se vratim. Sve to puno znači i sve to predstavlja vjetar u leđa, naročito kad znate da ovakav koncept sirovih veganskih poslastica nije lako naći ni u nekim većim svjetskim metropolama“, istaknula je Arežina za naš portal.

Kako kaže, i sama ima mušterije koje dolaze iz inozemstva, koji s radošću uzimaju njene proizvode pojašnjavajući da to ni u tim zemljama i gradovima, višemilijunskim, nije lako naći.

„Ipak, sve više se prepoznaje važnost ovakvih stvari, netko u tome prepoznaje ljubav, neko biznis, ali bitno je da se shvaća da je sve veća potreba ljudi da se hrane na ovakav način. Brojni su prepoznali potencijal, pa vidim da se mnogi posvećuju upravo ovakvim biznisima, makar od kuće, kako sam i ja sama počinjala. Jedni drugima smo inspiracija, komuniciramo svi bez obzira na udaljenost i razmjenjujemo ideje i savjete, pa evo, i neke moje mušterije počinju sami da stvaraju. Priprema je različita, nabavila sam važne mašine i blendere, koji mi mogu praviti i po tri torte odjednom. Otprilike, za jednu tortu optimalno vrijeme je do sat i pol vremena“, objasnila je Arežina.

Biti žena u svijetu biznisa zna biti jako teško i zahtjevno, naročito ako ste majka i živite u našoj zemlji.

„Moje radno vrijeme je do tri sata, vikendima ne radim, baš zbog djece, treba biti posvećen u potpunosti na toliko puno strana. Ipak, uz sve izazove, ja se nisam pokajala i vjerujem da sreća prati hrabre pa će to sve i biti dobro. Naziv ’Greenmili’ je došao prije svega, prije same ideje, i to od strane mog supruga. Suprug me uvijek zvao ’mili’, i onda je iz čista mira jednom rekao ’pa ti si u stvari moj Greenmili’, aludirajući na zelenilo, okolinu i cijeli taj stil života koji sam ja njegovala. Upravo njegovu podršku sam najviše i imala, čak je i on radio sa mnom i neizmjerno sam mu zahvalna na tome“, pojasnila je Arežina

Raznovrsne štanglice, sitni kolači, pa onda i torte, svakako se prodaju najviše, a kada je u pitanju ona rečenica da ljudi pribjegavaju češće nezdravoj ishrani jer je zapravo jeftinija, Arežina kaže da je mišljenje podijeljeno.

„Nezdrava ishrana bude u mnogim slučajevima kasnije skuplja, platimo mi danak svega, a moje mnoge nove mušterije znaju reći da su mislile na početku da je porcija mala, a tek onda kada probaju uvide koliko je zapravo zasitno sve to iz zdrave kuhinje“, rekla je Arežina.

Planovi za budućnost se stalno mijenjaju uz osluškivanje vlastitih, ali i tuđih potreba, kao i uz svakodnevni rad.

„Najviše se nauči o biznisu kada uđete u njega, a ja mogu reći da je mnogo puta još preda mnom. Moj san je bio imati malu poslastičarnicu, čak sam i gledala neke objekte, međutim, kada sam vidjela šta to sve nosi sa sobom i koliko bi jedan takav poduhvat za mene u ovom trenutku značio odsustvo od 0 do 24, shvatila sam da još nije vrijeme. Lijepo je ostati mali proizvođač tamo negdje na uglu, koji ima svoje stalne mušterije i prepoznat kvalitet, barem za sada“, zaključila je Arežina.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.