PROIZVOĐAČI ODUSTAJU Livanjski sir i dalje ne može preko granice

Zahvaljujući ustrajnosti Udruge proizvođača autohtonog livanjskog sira Cincar, taj najveći livanjski brend je zaštićen je prije dvije godine.

Agencija za sigurnost hrane BiH izdala je rješenje o zaštiti njegove izvornosti, najavljena je i skora mogućnost njegovog izvoza, no to se ni do danas nije dogodilo. Zbog toga, kao i zbog povećanih troškova proizvodnje, mali proizvođači odustaju i jedna za drugom nestaju mini mljekare.

Zaštita izvornosti livanjskog sira proizvedenog na tradicionalan način, od nepasteriziranog mlijeka, malim proizvođačima trebala je omogućiti izlazak na europsko tržište i bolju cijenu. Uz potporu Češke razvojne agencije i Gradske uprave u Livnu je otvorena i zadruga.

"Koncept zadruge je da pomogne pri plasmanu, to je najveći problem u biti – izvoz. Evo, mi ćemo raditi jednu godinu dana na lokalnoj razini, odnosno na federalnoj razini, pa ćemo poslije jedne godine, tako su nam rekli, podnijeti zahtjev za izvoz, kazao je, prije šest mjeseci, Jozo Baković", predsjednik Udruge proizvođača autohtonog livanjskog sira Cincar, izvještava Federalna televizija.

Međutim, od zaštite izvornosti prošle su dvije godine, sir i dalje ne može preko granice, a zadrugari se polako osipaju.

Dvije pandemijske godine naštetile su i velikim proizvođačima koji nemaju problema s izvozom. No, kako u narodu kažu – svako zlo za neko dobro.

"Naučili smo da moramo biti još širi u prodaji, da izvozimo u što više zemalja i tako smo u ove dvije godine digli izvoz preko 50%. Znači, sad od ukupne proizvodnje – 60% ide za izvoz", ističe Tomislav Puđa, vlasnik mljekare.

Mljekara Puđa na dnevnoj bazi proizvede dvije tone sira. U posljednje vrijeme bilježe još jedan pozitivan trend.

"Nekad nam je puno ljudi išlo van, npr. u Njemačku. I sad imamo upita da bi se neki vratili. Evo, mi ih raširenih ruku čekamo. Isto tako moram napomenuti da smo u zadnje vrijeme uposlili dosta mladih ljudi", ističu.

Trenutačno, u Mljekari radi 40 ljudi, a vode računa i o svojim kooperantima. Povećali su otkupne cijene te za litru kravljeg mlijeka, ovisno od kvalitete, plaćaju od 60 do 85 feninga, za ovčje marku i pol, a kozje marku i 30. Svjesni su da zbog povećanih proizvodnih troškova farmeri jedva preživljavaju, te da bez kooperanata nema ni mljekara.