Velimir Raspudić: Raštika
u mojoj si pjesmi opjevana,
kao da si od suvoga zlata
opjeva te ja u pola sata.
Oduvijek si među nama bila
mnoga usta ti si nahranila,
mnoge ti si spasila od gladi
pa te narod još i danas sadi.
Kažu da si sirotinjska hrana
al od dragog Boga si nam dana,
vjerujte mi,ne bi ništa slago'
kad bi rekao da si naše blago.
Uz te ide ganga i veselje
ti si naše omiljeno zelje,
natoči se i bukara vina
za stol sjesti prava je milina.
Kad te skuva Hercegovka stara
i nabaci dva kila rebara
zamiriše tada kuća cijela
nema usta što te ne bi jela!
A kad u te zamota se mesa
zamiriše brate do nebesa,
čini mi se mogo' bi bez zraka
ali ne mogu bez dobra japraka.
Ej raštiko stvarno si od zlata
uvijek bit ćes na stolu Hrvata,
za gladnog si melem
za stomak si lijek
i zato vam svima želim dobar tek!!!