Gordan Bule pješačio od Krašića do Međugorja
Na svom hodočašću iz rodnog mjesta blaženog Alojzija Stepinca do Međugorja Gordan je pješačio prosječno 25 km dnevno. O duljini svake pojedine dionice u konačnici je odlučivalo odabrano odredište za prenoćište. Hodočasteći Bule je prenoćišta pronalazio u hotelima, motelima i obiteljskim kućama, a nakon dolaska u Međugorje kazao nam je kako je na hodočašću imao uglavnom dobar smještaj i nailazio na gostoljubive ljude koji su mu nudili pomoć.
Nažalost, tijekom hodočašća ovaj hodočasnik nije imao sreće s vremenskim prilikama. Prisjećajući se putovanja kazao nam je kako ga je strahovito jaka kiša praćena jakim vjetrom dočekala kada se spustio na Duvanjsko polje. Vremenski uvjeti su bili toliko loši da su mu se doslovce ledile kosti, pa su ga prijatelji iz obližnjih Livna i Tomislavgrada preklinjali da se skloni s nevremena, presvuče i sačeka, ali se na svom putu nije dao smesti.
- Neka unutarnja snaga me je dalje gonila da idem naprijed i nevjerojatnom brzinom sam taj put prevalio - kazao nam je Bule i dodao kako na hodočašću nije ima nikakvih zdravstvenih problema premda su vremenski uvjeti bili zaista teški.
Inače Gordanu je ovo drugo ovakvo hodočašće. Prije hodočašća Krašić-Međugorje hodočastio je od Sinja do Međugorja, a svoje prvo hodočašće ocijenio je kao pripremu za hodočašće koje je danas uspješno okončao.
- To nisam slučajno tako odabrao. Na neki način sam probao prošle godine i da budem iskren krenuo bez ikakvih priprema. Međutim, iskoristio sam to hodočašće za pripremu ovog hodočašća. Naprosto naučio sam na pogreškama koje sam radio na prvom hodočašću. U prvom hodočašću sam bio totalno nepripremljen, tako da sam uistinu imao i fizičkih problema. Mentalno nisam imao problema zato što mentalno dobro stojim, ali fizički sam uistinu imao problema - prisjetio se Bule napominjući kako je na prvom hodočašću dnevno pješačio prosječno preko 40 km.
Fizičkih problema na drugom hodočašću nije bilo jer se za ovo hodočašće Gordan intenzivno pripremao tri mjeseca. Pripremajući se za hodočašće znao je prelaziti i preko 30 km pješice, a i motivi za novo hodočašće do Međugorja bili su jaki.
- Želio sam skrenuti pozornost na jedan događaj a to je postupak proglašenja svetim blaženika Stepinca, koji je po mom mišljenu u našem narodu vrlo slabo popraćen. Mislim da Stepinac zaslužuje daleko veću pozornost za sve ono što je živio, radio i učinio za hrvatski narod - zaključio je Bule.
Govoreći o blaženom Stepincu i postupku proglašenja svetim Bule je naglasio žrtvu Stepinčeve majke, koja je tri dana u tjednu postila da joj sin postane svećenik, nakon toga da bude dobar svećenik, pa iza toga da bude dobar biskup, no svoju žrtvu ni na koji način ne želi uspoređivati s žrtvom za koju je Stepinac saznao tek naknadno.
citluk.ba