ENTUZIJAZAM I STRAST Jelena je zbog nogometa napustila svoj grad, a sada je u njega vratila nogomet

Z. Lojpur/Hercegovina.info
Vidi originalni članak

Desetogodišnja tišina ženskog nogometa u Trebinju završena je uz buđenje entuzijazma i strasti Jelene Milović, reprezentativke Bosne i Hercegovine i trenutne heroine ženskog nogometa u Trebinju. Za Hercegovina.info priča o svom putovanju, od djevojčice koja je hrabro kročila na teren među dječacima, do trenera koji sada pokreće mlade generacije nogometašica u svom rodnom gradu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"U Trebinju je 2002. osnovan ŽFK 'Leotar', što je meni bilo nevjerojatno. I danas smatram da treba čestitati Draganu Joksimoviću koji je te godine, kada su prema ženskom nogometu bile ogromne predrasude, učinio jako hrabar potez. Počela sam trenirati 2003. i odmah znala da nisam pogriješila. Radila sam ono što volim i uživala, znajući da me više nitko neće moći odgovoriti, da će to biti moj put u kojem ću sigurno sebe dati 100 posto."

U to vrijeme Jelena je zajedno s drugim talentiranim djevojkama iz Trebinja osvajala titule prvaka Republike Srpske i viceprvaka BiH. Međutim, klub je s vremenom počeo gubiti svoj sjaj zbog nedostatka podrške i financijskih sredstava.

"Bile su to divne godine. Osim mene, igrale su i Trebinjke Milena Nikolić, sada kapetanica reprezentacije BiH, Anja Stević kapetanica 'Radnika' iz Bijeljine, kao i Dragica Denda i Olivera Čučković. Naš klub uistinu je bio pun talenata. Nažalost, nakon izvjesnog vremena počeo je gasiti se. Nije bilo sluha, nedostajalo je financija da se sve iznese. A meni se od nogometa nije rastajalo i odlučila sam pokušati negdje drugo.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nakon ovog razdoblja, Jelena se pridružuje ŽFK "Radnik" 2012. godine, gdje je igrala i trenirala deset godina, ostvarujući značajne uspjehe. Pored toga, Jelena je ostvarila još jedan svoj san. Postala je trenerica u omladinskoj ekipi u Bijeljini.

"Oduvijek sam težila ka tome da budem trenerica. Iako u datom trenutku još nisam bila završila igračku karijeru, ta činjenica što sam znala što želim biti u životu, čini me posebno sretnom. Uveliko sam igrala u 'Radniku', a službeno sam postala trenerica s preuzimanjem omladinske ekipe. Nije da se tako nešto ne događa u našoj državi, ali me raduje da sam istovremeno mogla raditi dvije meni najvoljenije stvari. Trenirati druge, učiti ih i prenositi im znanja me ispunjava i trudim se da svakoj nogometašici dajem najviše od sebe!"

U svojoj karijeri, Jelena nije samo bila uspješna kao igrač i trener, već je i nastavila sa stjecanjem trenerskih licenci, položivši UEFA B i A licencu. Prošle godine Jelenu nogometni put ponovo dovodi nazad u Trebinje, čime je istovremeno donijela povratak ženskog nogometa u ovaj grad.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Ženski nogomet danas je u ogromnoj ekspanziji i vrlo brzo se razvija u svijetu. Držala sam predavanja na temu ženskog nogometa, o specifičnostima ovog sporta i moj glavni osvrt bio je na manjak ženskih klubova kod nas, s naglaskom na Trebinje. Bijeljina me više nije privlačila, osvojila sam sve što sam mogla, sve svoje dala tim djevojčicama. Bilo je, dakle, vrijeme da nešto konkretno učinim za djecu iz svog grada".

Jelena je sve to i uspjela. ŽFK 'Leotar' trenutno broji oko 70 članova, od kojih je njih 50 redovno angažirano.

"Pored Trebinjki, u klubu imamo i sedam djevojaka iz Bileće u seniorskom timu i vrlo sam sretna što smo Istočnoj Hercegovini dali nešto što nije imala. Oduševljava me njihova radost na treningu. One su moja i motivacija samog kluba, snažan elan da im pružim sve što mogu. Uskoro ćemo vratiti i neke nogometašice koje su otišle i ponuditi im ozbiljan i dobar rad, mogućnost da se ovdje razvijaju i rade ono što vole. Moja osobna misija je da ženski nogomet ne bude diskriminiran već da bude utočište svim mladim djevojkama koje vole ovaj sport!"

Jelena primjećuje suptilne razlike između ženskog i muškog nogometa. Smatra da žene donose veću strast zbog izraženijih emocija, dok istovremeno priznaje brži tempo muškog nogometa.

"Mislim da su nekad djevojke srčanije jer kod nas mnogo više rade emocije pa se igra strastveniji fudbal, a moram priznati da je muški brži. Razlika je samo u izvođaču. Po meni, žene igraju ljepši nogomet. Nemamo još uvijek toliko publike, ali polako pomjeramo granice ka punim tribinama", s osmijehom nam kaže Jelena za kraj.

S Jeleninom strašću i posvećenošću, ženski nogomet u Trebinju ne samo da se vratio na scenu, već je postao izvor inspiracije za sve mlade djevojke koje vole ovaj sport.

Vezani članci