Ljudi u ovoj dolini se nikada ne svađaju i ne žale, a žive i do 120 godina!

... do 110-120 godina. Nikada nisu bolesni, a izgledaju i puno mlađe.

Postoji legenda da je ovu malu državu u planini osnovala skupina vojnika koje je predvodio Aleksandar Veliki tijekom pohoda na Indiju. Tada je postojala stroga disciplina pri čemu su stanovnici morali da spavaju i jedu sa mačevima i štitovima, pa čak i da se igraju s njima, piše aura.ba.

Hunze obitavaju na čuvenom 'usjeku planina', mjestu gde se spajaju tri najveća svjetska, planinska lanca: Himalaji, Karakorum i Hindu Kuš. U njihovoj blizini se nalazi 5 najvećih svjetskih vrhova koji su visoki preko 8.000 metara. Za ove ljude se uglavnom ne zna zbog političkih razloga. Naime, u toj oblasti se već 60 godina vodi spor između Indije i Pakistana.

Oni se kupaju u ledenoj vodi, čak i na -15ºC i igraju bez obzira na to što imaju 100 godina. Četrdesetogodišnje žene izgledaju kao djevojke, a sa 65 godina rađaju djecu. Preko ljeta jedu sveže voće i povrće, a preko zime sušene kajsije, proklijale žitarice i ovčiji sir.

Hunze imaju i poseban naziv za period kada voće još nije zrelo: „gladno proljeće", taj period traje 2-4 mjeseca i tijekom njih oni skoro ništa ne jedu, samo jednom na dan popiju napitak od suhe kajsije. Ova vrsta posta se kod njih jako poštuje.

Škotski liječnik Mek Herison je jedan od prvih koji je opisao ovu 'sretnu dolinu', pri čemu je naglasio da oni unose proteine na nivou ispod normalnog.

Liječnik, koji je 14 godina boravio blizu doline Hunza, zaključio je da je ishrana najvažniji faktor dugovječnosti ovih ljudi, te uopće nije iznenađenje da susjedi Hunza koje žive u potpuno istim klimatskim uvjetima imaju duplo kraći vijek i podložniji su različitim bolestima.

R. Birčer je u svojoj knjizi „Hunza - ljudi koji ne znaju za bolesti" otkrio da je ishrana ključna za dugovječnost ovih ljudi. Oni jedu puno sirovih namirnica i prirodne proizvode, a prije svega voće i povrće. So, alkohol i slatkiše maltene ni ne koriste, a jednom godišnje imaju i period gladovanja.

Mještani kažu da je vegetarijanska ishrana, konstantan fizički rad, kretanje i usklađen ritam života ono što im osigurava dug život od 120-150 godina.

Hunze imaju visoku radnu sposobnost. Za njih je da prošetaju 100-200 kilometara isto što i za nas da prošetamo oko kuće. Lako se penju po strmim planinama i uvijek stižu kući svježi, sretni i veseli.

Stalno se smiju, uvijek su dobro raspoloženi, čak i ako su gladni ili im je hladno. Ne ljute se niti žale i nikada se međusobno ne svađaju, navodi literatura o ovom veoma interesantnom plemenu.