Kukuriku koalicija neće mijenjati politiku prema BiH i Hrvatima

Njih je ukupno bilo registriranih 264 tisuće i uglavnom su to Hrvati. Prema službenim podacima, na glasačka je mjesta izišlo svega 16,5 tisuća glasača što je mizernih 15-ak posto. Podsjećamo, na zadnjim predsjedničkim izborima u BiH, plebiscitarno za Milana Bandića, glasovalo je 98 tisuća osoba.

Ključni razlozi

Dva su ključna razloga izuzetno lošem odzivu birača. To su drastično manji broj glasačkih mjesta. Nekada je bilo 124, a ovoga puta 30 biračkih mjesta u samo četiri grada: Sarajevo, Mostar, Banja Luka i Tuzla. Da bi glasovali, neki su birači, dakle, trebali prijeći i više od 100 kilometara za što, očigledno, mnogi nisu imali živaca ili nisu htjeli. Ali, podbacili su i glasači koji nisu morali daleko putovati. Dakle, drugi važan razlog velikoj apstinenciji birača jest opća ocjena kako je u Hrvatskoj pobjednik već odavno poznat te da HDZ u RH ne može ozbiljnije parirati Kukuriku koaliciji. U tom kontekstu značajno je napomenuti kako je dijaspori zajamčen izbor samo tri "uvredljiva" zastupnika u Sabor bez obzira na biračko tijelo u 11. izbornoj jedinici što i nije najsretnija i najkorektnija odluka izvršnih i zakonodavnih tijela u toj zemlji. Također, birači u BiH su stekli dojam kako se zastupnici u Sabor RH iz BiH biraju uglavnom radi privilegija i umirovljenja i da zanijeme čim zakorače na Markov trg.

Piše: A. Mrkonjić / Dnevni list

Vrlo je bitno ukazati kako niti Jadranka Kosor nije tako popularna u BiH te kako u vrhu HDZ-a Hrvatske gotovo da i nema neke osobe podrijetlom iz BiH, odnosno iz Hercegovine što je do sada uvijek bio glavni motiv za mobiliziranje biračkoga tijela. U svakom slučaju, pobjeda Kukuriku koalicije ima nekoliko vrlo zanimljivih i znakovitih političkih poruka najmalobrojnijem narodu u BiH. Svakako da je najvažnija da se politika službenoga Zagreba, koju su trasirali još ranije predsjednik Stjepan Mesić i premijer Ivo Sanader, a kasnije pogotovo Ivo Josipović i Jadranka Kosor, neće se bitnije mijenjati. Dakle, Hrvatska će i dalje pomagati materijalno, ali se politički neće puno miješati u unutarnje stvari države BiH niti će poduzimati neke značajnije korake prema hrvatskim strankama u BiH. To će osobito biti izraženo do definitivnoga ulaska Hrvatske u EU. Jasno je da hrvatski lideri do 2013 . godine neće napraviti nikakvu političku pogrešku koja bi izazvala reakcije iz EU-a. Bez obzira na tu razumljivu zadršku, mora se priznati kako je Hrvatska izrasla u stabilnu europsku državu u kojoj su strateški politički ciljevi i procesi usuglašeni na nacionalnoj razini i bitnijih turbulencija i odstupanja na unutarnjem i vanjskom planu više ne treba očekivati. Posve je u tom kontekstu nebitno što je pobijedila lijeva opcija i tu neće biti "specijalnih" veza s našim SDP-om i "omraženim" Zlatkom Lagumdžijom.

Zaokret prema Sarajevu

Novi premijer Zoran Milanović i njegovi partneri u Vladi imaju većinu u Saboru RH. Njihovi stavovi spram države BiH su odavno prepoznatljivi i jasni jednako kao i stav da Hrvati u BiH moraju graditi državu BiH i svoja prava prije svega tražiti u svojoj zemlji. Od takvoga stava ne treba strahovati niti biti frustriran i pesimističan, a osobito ne bijesan na Lijepu našu. Hrvati u BiH moraju konačno doživjeti svojevrsnu političku katarzu, moraju se prizemljiti i osvijestiti i izvući pouke nakon ovih izbora. Sama činjenica da su limitirani na tri zastupnika u Saboru RH govori da se hrvatske političke elite u BiH moraju okrenuti Sarajevu i u glavnome gradu BiH i tražiti rješenja za popravljanje svoga podređenoga ustavnoga položaja. Uloga najmalobrojnijega naroda u BiH u kreiranju europskih veza sa susjednom maticom je prevažna i može biti presudna. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i Hrvati postaju dio te obitelji. Imati praktično dvije domovnice i putovnice i biti dio europske civilizacije neprocjenjivo je bogatstvo. To je istinska integralna politika, a ne ona koja se vodila do sada i koja je za teške posljedice imala samo raseljavanja, ali i raslojavanja.