Dobrodošli na hercegovina.info! PRIJAVITE SE ili REGISTRIRAJTE

Ekskluzivno iz Austrije: Hrvatski reper stao u obranu izbjeglica u Beču

Izbjeglice iz Pakistana, Afganistana, Maroka i Somalije, koje štrajkaju glađu s ciljem da dobiju dozvolu za rad i boravak u Austriji, već skoro tri mjeseca žive i borave u bečkoj crkvi Votivkirche.
Slika bez tekstaSlika bez teksta
Print Tekst
09.02.2013 u 23:14 Lifestyle
Tagovi: Beč, Kid Pex, Petar Rosandić
Dok im je vodstvo Katoličke crkve u Austriji omogućilo ostanak u crkvi, tražeći rješavanje problema azilanata u zemlji na socijalniji način, sada im je neočekivana podrška stigla i od repera hrvatskog podrijetla. Objavivši „pjesmu solidarnosti" u suradnji s poznatim austrijskim reperom „A.geh Wirklichom", Petar Rosandić (28), poznatiji pod umjetničkim imenom „Kid Pex", na hrvatskom jeziku izrazio je podršku za zahtjeve „obespravljenih izbjeglica" koje prosvjeduju glađu u jednoj od središnjih gradskih crkvi. Pjesma pod nazivom „Recht auf Leben" (Pravo na život) obrađuje glavne zahtjeve izbjeglica, a u vrlo kratkom roku postala je svojevrsna himna prosvjednika i u samo 24 sata dosegla 3.000 klikova na Youtubeu. Pred stvarnošću izbjeglica, iskazanu kroz ovu pjesmu, oči nije zatvorila ni najgledanija austrijska glazbena tv-postaja „Go-TV", koja pjesmu „Pravo na život" pušta danomice nekoliko puta.

Inače je Kid Pex već dugo godina aktivan na austrijskoj hip hop sceni, a neke od njegovih pjesama imale su veliku gledanost i na Balkanu („Kako je u Beču" u suradnji s beogradskim reperom Juiceom).

Hercegovina.info uspjela je doći do intervjua s reperom i upitati ga za njegove glavne motive davanja podrške izbjeglicama u crkvi.

Hercegovina.info: Kako si došao na ideju objaviti pjesmu „Recht auf Leben" (Pravo na život)?

KP: Moj prijatelj i kolega s posla, Drago Palavra, fotograf podrijetlom iz Širokog Brijega, koji živi i radi u Beču, više puta tjedno posjećuje izbjeglice otkada su započele svoje prosvjede. Pokazivao mi je više slike izbjeglica i pripovijedao o tome što se tamo događa, zbog čega sam ih i ja htio posjetiti. Nakon što sam ih posjetio, nisam mogao vjerovati svojim očima. Leže, žive i borave na običnim madracima u poprilično hladnoj crkvi, spavaju u vrećama za spavanje uz grijalice, što ne govori samo o njihovoj teškoj situaciji, nego i o njihovoj izdržljivosti i upornosti da ostvare osnovna prava koja bi im trebala omogućiti svaka iole civilizirana država. Apsurdno je da se u zemlji blagostanja poput Austrije događaju ovakve stvari, da s jedne strane gledamo bogatstvo i raskoš, a s druge strane bijedu, jad i ljudsku nevolju. Upitao sam se kako im ja kao osoba mogu pomoći, a dok sam ja razmišljao da im donesem odjeću, Drago mi je predlagao da im pomognem pjesmom. Kad sam sve vidio svojim očima, tu je bilo dovoljno materijala za pjesmu, a pridružio mi se i poznati bečki reper A.Geh Wirklich.

Hercegovina.info: U pjesmi se zahtjevi izbjeglica brane na njemačkom i hrvatskom jeziku. Kako austrijski slušatelji reagiraju na kombinaciju tih dvaju jezika?

KP: Otkad znam za sebe, repam na hrvatskom i to je moj materinski jezik. Što se tiče kombinacije, mislim da je odlična i da dodatno obogaćuje pjesmu. Ako ćemo sasvim precizno, ustvari je riječ o kombinaciji bečkog narječja i hrvatskog jezika. A.geh je legenda austrijskog rap-a i jedan od prvih koji je započeo repati na bečkom dijalektu još sredinom devedesetih godina. Što se tiče reakcija, nadmašile su naša očekivanja. Osim što je pjesmu pozdravio austrijski Caritas, same izbjeglice i humanitarne organizacije, austrijski radio FM4 više je puta pustio pjesmu, a spot se vrti na glavnoj muzičkoj postaji u zemlji. To, dakako, nismo očekivali.

Hercegovina.info: U pjesmi kritizirate ponašanje austrijskih vlasti, a u spotu se prikazuju slike ministrice unutarnjih poslova Johanne Mikl-Leitner i vicekancelara Michaela Spindeleggera.

KP: Kao što kažem i u pjesmi, izbjeglice u crkvi su postali „prevrući krumpir" za sve austrijske političke stranke, a ne samo za vladu. Vladajuće strukture su, međutim, odgovorne za nemoguće uvjete u kojima žive izbjeglice u Austriji. Najčešće izbjeglice sakriju u neke prastare i napuštene hotele, u izbjegličke logore, gdje situacija više nalikuje slikama iz Afrike nego prizorima kakve bi čovjek doveo u asocijaciju s Austrijom. Najžalosnije je što ti ljudi žele raditi, biti produktivan dio ovog društva, a i svojim radom, shodno tome, puniti državnu blagajnu. Što je mene, doduše, najviše dotaknulo, jest sama činjenica da je svima nama ovdje - nekom manje, nekom više - dobro, a da u susjedstvu žive, eto ljudi, bez bilo kakvih prava. Nemaju, kao što kažemo, ni pravo na sreću, ni pravo na tugu, ni pravo na boravak, ni bilo kakvo drugo pravo. Slikovito rečeno.

Hercegovina.info: Kakav ishod očekuješ? Hoće li austrijska vlast, prema tvojoj procjeni, udovoljiti njihovim zahtjevima?

KP: Iskreno rečeno, teško je biti optimist. Ljudi u crkvi definitivno nemaju više što izgubiti i na njihovom primjeru se pokazala najružnija i najtamnija strana neoliberalističkog sustava. Čisto sumnjam da će austrijska vlada promijeniti stav, zakone i propise. U ovoj cijeloj priči, najsvjetlije točke su humanitarne institucije, ali i dužnosnici Katoličke crkve koji su izbjeglicama ponudili utočište. Svi ostali peru ruke i, kao što kaže pjesma, zatvarajaju oči, uši, a nažalost i ono malo ljudskosti što bi se pretpostavilo da je svaki čovjek ima.

Hercegovina.info: Repaš već osam godina, a objavio si tri albuma. Ploča „Bečko čudo" završila je 2010. na službenim austrijskim top-listama. Kakvi su sljedeći planovi?

KP: Tjedno sam u studiju i snimam nove pjesme, a hip hop i rap su već dugo dio mog života, još od tinejdžerskih dana. Prošle godine sam objavio album „Perestroika", a mislim da će ove godine - ako sve bude išlo po planu - izaći i nova ploča.

Hercegovina.info: Kada ćemo te vidjeti u Hercegovini?

KP: Kad me netko pozove. Volio bih nastupiti u Hercegovini jer sam i sam po liniji pokojne bake Hercegovac. Ona je rodom iz Šipovače, općina Ljubuški. Nastupao sam prošlo ljeto u Slozi u Sarajevu, pa sam konačno opet imao i priliku razgledati malo Hercegovinu i Mostar, gdje sam još bio kao tinejdžer.