Lako za bodove, ali što ćemo sutra reći djeci?
Lijepa priča, loša gluma, incestuozni odnosi, krađe, laži, spletke... Nije to kratki sadržaj za još jednu epizodu Krv nije voda, niti najava nove telenovele, dame i gospodo - ovo je HNL. Uništen, okaljan i neregularan, ma koliko god neki žmirili. Još otkako je Goran Gabrilo 17. prosinca 2016. godine označio kraj utakmice na Rujevici koja je potvrdila šest bodova prednosti Rijeke uoči proljetnog dijela svima je bilo potpuno jasno da s nastavkom prvenstva kreće teatar apsurda nazvan MAXtv Prva liga.
Međutim, malo tko je očekivao da će samo dva odigrana kola biti dovoljna da i oni najuporniji konačno progledaju. Prvi je zablistao Bojan Zobenica, pomoćni sudac koji nije bio u stanju vidjeti da je napadač Slaven Belupa udaljen barem dva metra od linije zaleđa.
"Ne znam čemu zaleđe, igrač Slavena stoji barem dva metra iza posljednjeg u obrani, ne razumijem zašto ova greška. Ne pitajte me zašto nije sudio jer ne znam. Ovo je sigurno najveća pogreška pomoćnog suca u ovom prvenstvu", prokomentirao je Mateo Beusan odluku Bojana Zobenice.
Na drugoj strani nešto uspješniji bio je Kruno Šarić. Za razliku od rekordera Zobenice, njegov je promašaj iznosio jedan metar, ali momčad iz Koprivnice ipak neće raditi razliku između navedenog dvojca. Daleko je ovo od atletskih disciplina gdje presuđuju centimetri stoga je njima to potpuno nebitno. U konačnici, obojica su im oduzeli zaslužene prilike za postizanje pogotka.
HNL je nakon 25 godina umro s istim akterima koji su ga započeli
Previd je to koji bi u nekim drugim nogometnim ligama bio tema razgovora mjesecima, ako ne čak i godinama. Nažalost, u Hrvatskoj je to „just another day in office". Zobenica je bio aktualan svega osam dana, dva dana duže od mandata HDZ-ova ministra Crnoje, a njegovo mjesto na naslovnici već je preuzeo Damir Batinić. Glavni sudac dvoboja između Cibalije i GNK Dinama.
„Oh da se mogu k'o nekad vratiti na početak i biti onaj isti bahati dječak"
Upravo su Cibalia i tadašnji HAŠK Građanski prije točno 25 godina odigrali prvu utakmicu HNL-a. Utakmicu koja je trebala označiti početak nečega što će donositi radost i uživanje u sportskom nadmetanju. Međutim, umjesto prikladnog obilježavanja ove velike obljetnice udaren je još jedan šamar svakom ljubitelju nogometa. Nema te baklje, niti topovskog udara, ma niti povika koji može na svjetskoj sceni Hrvatsku osramotiti više od ovakvih scena.
U posljednjoj minuti vinkovačke utakmice, nedugo nakon što je Cibalia uspjela doći do izjednačenja sudac Batinić odlučio je pokloniti kazneni udarac aktualnom prvaku. Kao što sam uvod kaže, ništa od ovoga nažalost nije bilo neočekivano. Jedino je zanimljivo što za pokazivanje na bijelu točku po novom ne treba postojati niti kontakt, dovoljno je samo past u kaznenom prostoru pored suparničkog igrača. Ova situacija je bila toliko daleko od kaznenog udarca da je niti vodeći čovjek sudačke organizacije nije mogao ostati neutralan.
„Na kraju je dosudio kazneni udarac za Dinamo koji nije postojao." - izjavio je Ante Kulušić vezano za odluku Batinića.
Jednostavno ne postoji moralna osoba koja bi mogla pronaći opravdanje za ovu odluku. Ako postoji netko čiji je argument da se to može svakom dogoditi, da odlučuju djelići sekunde, vrijeme je da prestane gubiti vrijeme. Za Batinića ovo nije previd nego jednostavno njegov kriterij. Kako drugačije objasniti odluke čovjeka koji u dvije utakmice zaredom poklanja kazneni udarac za pobjedu. Prije četiri kola penal i tri boda dobio je Slaven Belupo, dok je ovoga puta identičan učinak ostvario GNK Dinamo.
Svako kolo Kinder jaje, Kulušiću alibi daje
Upravo je to najveći problem hrvatskog nogometa. Valjda jedinog Saveza u kojem izbije skandal zbog namještanja utakmica, odrede se kazne za upletene nogometaše od kojih su pojedine bile i zatvorske, dok s druge strane ti isti suci i dan danas dijele pravdu na nogometnim terenima. Svjestan je toga i sam Ante Kulušić koji je nedavno preuzeo ulogu povjerenika za suđenje, ali niti on nije odlučio stati na kraj problemima. Alibi je linijom manjeg otpora potražio u poludirigiranom ždrijebu.
Velika inovacija u sudačkoj organizacija koja je trebala osigurati transparentnost pri izboru sudaca svela se na tri Kinder jaja i Kulušićev odabir sudaca.
Video prvog određivanja pokazao je svu neorganiziranost HNS-a. Umjesto kuglica za izvlačenje izbor je pao na Kinder jaja. Vjerojatno je i tu netko ostao uskraćen jer su četiri osobe bile na izvlačenju, a korištena su samo tri Kinder jaja. Stoga se ranije spominjani ždrijeb pretvorio u izbor koji će od tri Kulušićeva kandidata izaći na travnjak. Bio je to očajnički pokušaj da se kroz privid slučajnog odabira probaju smiriti tenzije. Ipak, uvodna dva kola proljetnog dijela do kraja su ogolila sve pokušaje izbjegavanja odgovornosti.
Kako djeci objasniti što je to sport?
Situacije poput ove u Vinkovcima bolne su za svakog ljubitelja nogometa. Hrvatski nogomet posljednjih godina životari, preživljava isključivo na leđima brojnih mazohista koji svakog vikenda ustaju i odlaze na stadion gledati ono što im se servira. Sa svima nama je gotovo, prolazni smo, ali treba razmišljati o budućnosti. HNL gotovo sigurno nikome od nas više neće moći predstavljati ono što je bio. Uvijek će postojati ona doza sumnje izazvana svim proživljenim traumama. No, što ćemo sutra reći djeci? Kako im objasniti ono što gledaju na nogometnim terenima?
Ima li išta žalosnije od tuge na licu roditelja koji djetetu još jednom ponavlja da u životu mora biti pošten dok mu dijete plače zato što je jedan čovjek njegovu sreću poklonio nekom drugom? Nije ta tuga na licu zbog toga što govori nešto pogrešno, nego zato što je svjestan da iako radi jedinu ispravnu stvar svoje dijete osuđuje na trnoviti životni put. To su trenutci koji brišu važnost svih bodova, pobjeda, pa na kraju i plasmana na tablici.
Zato nadu u bolje sutra pružaju upravo navijači. Koliko god bili diskreditirani ili napadani, njihovi naraštaji će spoznati što znači bezuvjetna ljubav. Dugotrajan je to proces, ali upravo su oni jedini sloj društva koji će uvijek jasno ukazati na nepravdu. Pokazali su to Bad Blue Boysi nakon utakmice bacivši nazad dresove i jasno poručivši igračima što misle o njima. Torcida je svoj klub s ponora stečaja ponovno postavila na noge. White Stonesi su osnovali svoj klub, Ultrasi su zajedno s igračima nakon utakmice rekli što misle o ovom nepravednom sustavu koji zahtjeva potpunu rekonstrukciju. Nalaze se tu još brojne druge navijačke skupine, ali i oni istinski navijači kojima je jedini cilj pošten i transparentan nogomet.
Možete ih stoga zvati huliganima, orjunašima, teroristima, klošarima, ulicom, ma bilo kojim imenom što vam pojedinici uporno serviraju na naslovnicama, ali to su generacije koja će za razliku od njih svoju djecu odgojiti na temeljnim moralnim načelima te ih učiniti bogatijima za pravu vrijednost onoga što sport predstavlja.