Reci mi, dide, zašto Duvno, rodno misto države Hrvacke, kako ti znaš reć, nije u sastavu današnje Republike Rvacke?

Zbog ovojesenskog štrajka Divljakušinih prosvjetara, čast časnima, i Plenkovićeve najave promjene datuma slavljenja Dana državnosti, moj unuk Borna me počeo pitati o nečem što ranije nije stigao ili ga nije zanimalo. Nakon što je ušao u moju radnu i spavaću sobu, uskliknuo je:

– Uh, koliko ti, dide, imaš knjiga u svom stanu…, mora da znaš koji je pravi, najvažniji, datum u našoj novijoj povijesti?

– Sokole moj, kratko ću ti reć: Rvacki narod misli da je se odvojio od srpskog 19. svibnja 1991., iako u obrazloženju glasačkog listića piše da smo tada izglasali konfederalnu Rvacku u okviru propale Juge. Međutim, Rvacki državni sabor je odlučio 25. lipnja 1991. da će se Rvacka odvojiti od Srbije u roku od tri miseca, znači do 25. rujna 1991., ali je to svojom odlukom potvrdio tek 8. listopada 1991., nakon što su Srbi pokušali ubiti našeg vođu, Franju Tuđmana, raketiranjem Banskih dvora, 7. listopada 1991. Taj datum, 8. listopada, je dan kada je Rvacka postala neovisna po međunarodnom pravu i odluci rvackog Ustavnog suda. A Dan državnosti se slavio deset godina (od 1991. do 2001.) 30. svibnja jer je tog datuma 1990. konstituiran novi Rvacki sabor, nakon prvi višestranački izbora od 1945. Svete nam datume minjali su komiti (bivši komunisti) i njijovi sateliti.

– A sad mi reci, dide, nešto iz starije hrvacke povjesti. Je li istina da je se hrvacki kralj Tomislav krunio na Duvanjskom polju, u Borčanu, i zašto baš tu? Di se nalazi ta stolica na kojoj je kralj okrunjen?

– Kaže mi moj prijatelj, povjesničar, Tomislav, da se naša krunidbena kamena stolica nalazi u Arheološkom muzeju u Sarajevu. I nije nimalo sporno da su se neki rvacki kraljevi krunili na Duvanjskom polju jer se na krunidbe dolazilo konjima, a konji moraju past travu; a toga i danas ima u izobilju po Duvanjskom polju. Zato sam uvjeren da je na Duvanjskom polju okrunjen i naš najveći kralj Tomislav.

– A kako se zvao i di je okrunjen prvi poznati hrvacki kralj?

– Prvi poznati rvacki kralj zvao se Budimir i okrunjen je za kralja također na Duvanjskom polju 753. godine. Zapisano je da ga je okrunio papin legat na brdu Lib, di je danas poznata gradina iznad sela Borčana. Ta gradina bila je grad, kamena utvrda i za vrime Ilira, i za vrime Rimljana, i za vrime nas Rvata, kako je istražio, saznao, fra Dominik Mandić. Taj vridni pratar saznao je i da na čelu svih Rvata nikad nije bio neko koga se zvalo knez. Knez (dux) je vladao određenom rvackom pokrajinom, kneževinom, a državom je vladao kralj (rex), koji je najčešće prije toga bio knez. Pape, koji su bili ne samo duhovni nego i svjetovni vladari tisuću godina skoro cile današnje Italije, naše su kraljeve nazivali rex, kralj, kada su bili moćni, a dux, vođa, kada su bili nemoćni.

– Dobro, dide, reci mi sada koliko domovina imaju Hrvati?

– Dite mog diteta, Rvati imaju samo jednu domovinu koja se rasprostire po povisnim rvackim zemljama u dvi današnje države, RH i BiH. Ercegovina i Bosna su povisne rvacke zemlje u kojima Vlahosrbi nisu imali ništa svoje nalik državi sve do tzv. Dejtonskog sporazuma iz 1995., na potpis kojega nas je prisilila Merika.

– A kako se zove onaj ogromni dio BiH koji su prisvojili, kako ti kažeš, Vlalhosrbi?

– Zove se Krvavica, jer je nastala na nevinoj krvi Rvata i Janjičara. Siguran sam da će Bog poznat krivdu; Krvavica mora propast jer je na zločinu napravljena.

– Ajde mi, dide, još reci šta je Duvno a šta Tomislavgrad?

– Duvno je, Borna moj, rvacka pokrajina, općina, regija, koja graniči s osam općina, a Tomislavgrad je glavni grad, naselje, te općine.

– Čuo sam, dide, da je Tomislavgrad kroz povijest minjo nekoliko puta ime, je li to istina?

– Istina je, znatiželjno unuče moje. Današnji Tomislavgrad u vrime naši rodijaka Ilira, koji su morskim putem doselili s istoka u današnju RH, BiH…, kako je saznao Livnjak Mirko Vidović, zvao se Delminij, a kad smo se doselili i mi Rvati sa sjevera, iz Bile Rvacke, nazvali smo ga Županjac jer je bio sjedište županije Završje. Turci su ga, nakon poraza pod Sinjem 1715. zvali 32 godine Sedidžedid (nova tvrđava). Komunisti su, dok su bili na vlasti (45 godina) i općinu i grad zvali Duvno. Od 1990. opet je grad Tomislavgrad a općina Duvno, premda to neki Duvnjaci nepotrebno brkaju.

– Reci mi, dide, zašto Duvno, rodno misto države Hrvacke, kako ti znaš reć, nije u sastavu današnje Republike Rvacke?

– E moje bistro oko, teška mi pitanja postavljaš. Ja mislim da je tribalo i moralo bit. A zašto nije, triba pitat one koji su o tome odlučivali, i naše i tuđe. Ima priviše ljudi, kojih se pita, koji ne vole ni Rvate, ni Rvacku. Molimo zajedno obojica Boga da nam proširi Rvacku barem do Vrbasa i Neretve, da nas više niko ne maltretira kad prilazimo iz Dalmancije u Ercegovinu i Bosnu, i obratno, ili od mog rodnog mista (TG) do tvog (ZG), Borna moj.

– Odgovori mi, dide, na samo još jedan upit: Može li država Hrvatska propast i hoćemo li i ja i moji vršnjaci morati ići u rat s Rišćanima i Janjičarima, kao i ti i tvoj ćaća?

– Molit ću Boga da se to ne dogodi, a ti i tvoji vršnjaci se spremajte kao da će se to možda dogoditi. Sačuvaj nas, Bože, od rata, gladi i zle godine!

Bariša/Naša ognjišta, studeni 2019.

Foto: Ante Baćak