Marina Radoš: Oprost

Marina Radoš, miki, Marina Radoš, Marina Radoš, Mostar, Marina Radoš, osmjeh, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, ljudi, Marina Radoš, miki, Marina Radoš, Mostar, Marina Radoš, Marina Radoš, Fra Dado Milas hercegovački franjevac, Marina Radoš, Marina Radoš, oprost, Marina Radoš, žene, Marina Radoš, snijeg, duvno
Kad oprostiš onome tko ti je učinio loše i stisneš mu ruku nestaje osjećaj poniženja.
Kad oprostiš i izbaciš iz glave ono što te srušilo, neka nevidljiva sila razvuče tvoja usta u osmjeh.
Kad oprostiš padne kamen sa srca. Nestane želja za osvetom i sve niske strasti.

Ali, postoji fora s tim oprostom. Nije dovoljno samo željeti oprostiti.
I nije dovoljno samo oprostiti, nego i zaboraviti. Tko oprašta, a ne zaboravlja, nije ni oprostio.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

E da, fora s oprostom. Svi veliki oprosti koje sam obavljala do sada došli su tek kad sam ja oprostila sebi. Njihova krivica prema meni nikad nije bila samo njihova, uvijek i ja sudjelovala u onome što me povrijedilo.
Oprostite sami sebi. Bilo i prošlo. Uvijek ste mislili samo najbolje, ali eto sjebalo se, oprostite si. I oprostite njemu/njoj/njima. Onako momački, od srca. Da nestane osjećaj gađenja pri susretu. I da spadne kamen sa srca.

Najzad, i vi ste nečiji kreten ili kučka. I vi ste nekad uradili nešto loše.
I vi ste prevarili, izradili, izdali. Svi smo. U procesu opraštanja sjetite se - To je samo čovjek. Mali grešni čovjek, isto kao ja.
Oprosti danas. Ako oni i nisu zaslužili taj oprost, ti jesi. Oprosti i nasmij se. Bilo - pa prošlo.

Marina Radoš