Žene i njihove pletenice
Problem je u našoj percepciji. Ustvari problem je u tome što mi žene utječemo jedna na drugu, a posljedice su često katastrofalne.
Truju nas i lažu od samog početka.
Kada me je jednom u parku u lokvu gurnuo sin prijateljice moje mame, plačući sam potrčala prema klupi gdje je sjedila mama i upitala ju: 'Maaamaaaa?? Zašto me Karlo gurnuo u lokvu???'. 'Zato što je zaljubljen u tebe'- ko iz topa je odgovorila moja mama.
Svatko tko nas je bar jednom povukao za pletenicu, zalijepio žvaku na stolicu u školi ili nam ukrao olovku bio je zaljubljen u nas.
Svi ti dječaci su odrasli. Jesu.
Ali jesmo li mi odrasle??
Zašto mi i dalje mislimo da je onaj tko nas gura u lokvu zaljubljen u nas?
U odnosu muškarca i žene postoje pravila koja su se održala stotinama godina. Ta pravila su bezvremenska i bezrezervna, i jedino veze nastale i održavane pod tim pravilima mogu uspjeti.
Kažu da je sada trend, in, sada kada žena napravi prvi korak, kad žena priđe muškarcu prva, nazove ga prva ili prva pošalje zahtjev za prijateljstvo na Facebooku. Doista često ne shvaćamo da nikada ne smijemo odstupiti od tradicionalnih vrijednosti, ljudske prirode i pravila koje glasi: Muškarac je lovac. Točku stavljam.
Muškarac kojemu je stalo on će to i pokazati. Oni ne znaju taktizirati i ne žele provoditi svoje večeri u analizama, radije gledaju nogomet.
A mi žene često dajemo posljednje pare kozmetičarki, frizeru i ulazimo u minuse na karticama zbog novih čizama.
I kod iste te kozmetičarke, frizera i u shoppingu uvijek imamo jednu te istu temu: muškarci.
Analize i sinteze, teorije i zaključci.
Nikad se neću prestati pitati je li to ženska priroda ili utjecaj jedne žene na drugu.
Zašto uvijek mislimo da smo izuzeci od pravila koje glasi: Ako mu je stalo pokazat će to.
Neće te vući za pletenice ni gurati u lokvu.