Izdaja ili lekcija? Najbolja prijateljica odabrala je drugu za kumu zbog novca

Ivu sam upoznala prvog dana osnovne škole. Sjećam se kao da je bilo danas, nosila je traper suknju, ružičastu majicu s volanima i bijele starke a iz nekog čudnog razloga sjela je u istu klupu sa mnom. Kad je rekla da joj se sviđa moja pernica sa Štrumpfetom znala sam da ćemo biti najbolje prijateljice do kraja života.

Zajedno smo prošle dramu oko prve menstruacije i priznale si da nemamo poima što je tampon i kako se koristi. Ona je bila prva osoba kojoj sam rekla da me poljubio Ivan iz 7. B razreda, ali da sam ga dan kasnije vidjela s "onom" Martinom iz 7. c koja se družila samo s dečkima.

Ona je bila sa mnom kada sam popila prvo pivo, ostala vani dulje od ponoći te rekla roditeljima da želim upisati novinarstvo iako su me silili da završim pravo, jer odvjetnici imaju bolje plaće. Bile smo si međusobna podrška u najvažnijim trenucima i neizbježno rame za plakanje.

Od 15. godine Iva je pričala o svojem vjenčanju iz snova. Iako nije još poznavala čovjeka svog života znala je da mu želi reći da pred barem tristo članova obitelji, prijatelja i poznanika. Željela je veliko vjenčanje, čipkastu vjenčanicu s dugim šlepom i vjenčane bukete s pepeljasto-ružičastim ružama, koje su njezino omiljeno cvijeće.

Morala sam joj obećati da ću biti njezina vjenčana kuma, jer nije željela da itko drugi stoji uz nju tog važnog dana. Kao da sam to uopće morala obećavati. Bila sam spremna dati bubreg za nju.

U međuvremenu se dogodio život.

Iva je upisala Ekonomski faks i na njemu upoznala zgodnog dečka iz Imotskog . Naše su se kavice i trač partije počele prorjeđivati. Razumjela sam da joj trebam dati vremena da uživa s novom ljubavi čak i kada je na Facebooku objavljivala fotografije izlazaka s njegovim prijateljima na koje me nije zvala.

"'S 15 godina obećala sam joj da ću joj biti vjenčana kuma. Za nju sam bila spremna donirati bubreg.'"

Da se zaručila saznala sam preko Instagrama, kada je objavila fotografiju prstena na svojem profilu. Odmah sam je nazvala i čestitala je, ne razmišljajući da je odlučila obavijestiti me o ovom važnom trenutku na najhladniji mogući način. Brzo je prekinula poziv jer je rekla da mora početi planiranje te obećala da ćemo se čuti uskoro.

Otada je prošlo skoro četiri mjeseca.

Danas mi je stigla pozivnica na e-mail s opaskom. Sorkač, mala. Na svadbu dolazi 500 ljudi i ponestalo mi je tiskanih pozivnica. Znam da ćeš razumjeti. Vidimo se na vjenčanju. Pusa.

Moja lijepa Iva udat će se 24. lipnja 2017. Od zajedničke poznanice saznala sam da će joj vjenčana kuma biti rodica Antonija koja živi u Kanadi. Mislim da je zaboravila na mene i naše obećanje.

Znam da nemam financijsku stabilnost kao Antonijin bogati suprug i da joj za svadbeni poklon ne mogu darovati novi automobil. No pitam se, je li zaista sve u novcu? Nije li važnije da na dan vjenčanja pokraj tebe stoji osoba koja te voli i poznaje, a ne netko koga si vidio tri puta u životu?

Danas sam napokon otvorila oči. Iva me povrijedila. Iva je postala sebična osoba. Ne prepoznajem više svoju najbolju prijateljicu od prvog osnovne. Kada je sve pošlo tako krivo, pitam se. I ima li uopće smisla ići na njezinu svadbu? Možda joj pošaljem novce poštom, to joj je izgleda ionako najvažnije...

Zadovoljna.hr