Štete li mladima online odnosi?

Ovi online odnosi su trend, a često nastaju zato što se roditelji boje pustiti djecu na druženje u park ili na ulicu. Osim toga, činjenica je da djeca odrastaju u digitalnom svijetu i prirodno im je provesti slobodno vrijeme na društvenim mrežama ili tipkajući SMS poruke. Jesu li odnosi građeni na internetu zdravi ili štetni? Potiču li dugoročan pozitivan razvoj djece? Možemo li zaštititi djecu od opasnosti koja vrebaju u virtualnom svijetu? To su samo neka od pitanja koja bi trebao postaviti svaki roditelj.

Mnogi mladi virtualne odnose smatraju realnima, a putem društvenih mreža komuniciraju i razmjenjuju iskustva. Takvoj vrsti odnosa nedostaju elementi stvarnih odnosa poput trodimenzionalnosti, izraza lica, razgovora, jasnih emotivnih poruka, gesta, govora tijela, fizičkog kontakta i feromona. Online odnosi se temelje na ograničenom broju informacija koje su uglavnom i nepotpune. Prilikom povezivanja sa drugima putem tehnologije, djeca ne mogu formirati potpunu sliku o nekoj osobi. Korisnici društvenih medija nastoje se predstaviti u najboljem svjetlu, a to sprječava djecu da prihvate činjenicu kako su nesavršena bića kao i svi ostali.

Kratkoća online komunikacije također ne daje priliku za razvoj dubljih odnosa. Na društvenim mrežama ne možemo iskreno izraziti i razmijeniti misli i osjećaje. Takva komunikacija rezultira nedostatkom iskustva u realnim odnosima, što može naštetiti djeci i onemogućiti im razvijanje zdravih odnosa u budućnosti. Zdravi odnosi se pojavljuju i razvijaju kroz iskustvo i zahtijevaju određene vještine, poput prepoznavanja izraza lica, tumačenja tona glasa i empatije.

Posljednjih nekoliko desetljeća ljudi su postali manje empatični, a narcisoidnost se dramatično povećava. Iako djeca provode vrijeme s obitelji i prijateljima u školi i drugim aktivnostima, istraživanja pokazuju da na društvenim mrežama svako dijete u prosjeku provodi više od sedam i pol sati dnevno.

Dakle, što online interakcija donosi mladima? Dobro je što djeca mogu ostati u redovnom kontaktu sa svojim prijateljima. Na taj način mogu dogovoriti mjesto susreta i razvijati stvarnu socijalnu interakciju. Online komunikacija također pomaže sramežljivoj djeci da steknu nove prijatelje i vježbaju interakciju s drugim ljudima prije nego se upuste u realne odnose.

Živimo u društvu u kojem obitelj više nije u fokusu, a djeca se mogu osjećati izolirano i usamljeno. Popularna kultura koja uzdiže loše momke i zločeste djevojke, može stvoriti osjećaj otuđenosti i tjeskobe. Strah od nedoraslosti, odbijanja i neuspjeha može razviti strah od socijalne interakcije kod mladih. Današnja djeca online komunikacijom ispunjavaju potrebe za pripadnošću, afirmacijom i interakcijom. Vjeruju da na taj način mogu ostvariti prijateljstvo i intimnost bez rizika i loših iskustava. Problem je u tome što odsustvo negativnih iskustava ne dopušta djeci doživjeti i spoznati prednosti stvarnog odnosa.

izvor: centarzdravlja.hr