Pretilost povećava rizik za razvoj šećerne bolesti

Hrana se probavom razgrađuje do šećera koji se zove glukoza. Glukoza krvlju putuje u stanice koje ju koriste kao energiju. Za ulazak glukoze u stanicu potreban je inzulin, hormon koji izlučuje gušterača. Ako se ne proizvodi dovoljno inzulina, ili inzulin koji gušterača izlučuje ne može djelovati, glukoza ne ulazi u stanice i raste razina glukoze u krvi. Taj poremećaj nazivamo šećerna bolest ili dijabetes.

Šećerna bolest tipa 2 najčešći je oblik šećerne bolesti. Javlja se uglavnom u starijoj dobi. Naziva se i starački dijabetes, ali povećana učestalost debljine sve više snižava dobnu granicu pa je pojava ove bolesti moguća i u mlađih osoba. Povećani rizik za razvoj šećerne bolesti tipa 2 imaju u prvom redu osobe koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu. Rizik je posebice velik kod abdominalne debljine (debljina u području trbuha. Nasljeđe je također važan čimbenik u povećanju rizika za šećernu bolest tipa 2. Ako je u obitelji netko imao šećernu bolest, učestalost njezine pojave znatno je veća. Kod šećerne bolesti tipa 2 sposobnost izlučivanja inzulina uglavnom se održava, bar u početku, međutim, organizam je otporan na njegovo djelovanje i inzulin ne uspijeva ispuniti svoju ulogu. Taj poremećaj temeljni je uzrok šećerne bolesti tipa 2 i nazivamo ga inzulinska rezistencija. U početku se šećerna bolest tipa 2 obično uspješno liječi dijetom, povećanjem tjelesne aktivnosti te, prema potrebi, i tabletama. Tijekom godina i izlučivanje inzulina u gušterači može postati nedostatno pa je potrebno liječenje inzulinom.

Šećerna bolest tipa 2 vrlo često ne izaziva nikakve neuobičajene tegobe, jer se razvija postupno pa prikrivena može trajati godinama. Nekad se otkrije tek kad se razviju komplikacije.

Akutne komplikacije nastaju brzo i naglo i ako se brzo i adekvatno ne reagira, opasne su za život. U akutne komplikacije spadaju hipoglikemija i hiperglikemija.

Kronične komplikacije javljaju se nakon dužeg razdoblja neregulirane šećerne bolesti. Kao posljedica patološkog djelovanja hiperglikemije na krvne žile nastaje difuzno progresivno sužavanje malih krvnih žila (mikroangiopatija) i velikih krvnih žila (makroangiopatija). Najčešće mikroangiopatske promjene javljaju se na oku, bubrezima, u probavnom traktu, na živcima, a makroangiopatske na srcu, mozgu, krvnim žilama nogu.

Kako bismo spriječili nastanak komplikacija šećerne bolesti, potrebno je što prije dijagnosticirati šećernu bolest, početi liječenje i optimalno regulirati šećer u krvi. S ciljem regulacije težimo da šećer u krvi ujutro prije obroka (natašte) bude niži od 5,5mmol/L, a da nakon jela ne prelazi 7,8 mmol/L. Doc.dr.sc. Senka Samardžić, dr.med. specijalist javnog zdravstva).
Šećerna bolest tipa 1

Šećerna bolest tipa 1 javlja se najčešće u mlađih osoba, iako može početi u bilo kojoj dobi. Kod tog tipa bolesti gušterača ne proizvodi inzulin. Uzrok razvoja šećerne bolesti tipa 1 još nije poznat, ali vjerojatno je riječ o kombinaciji nasljedne sklonosti i okolišnih čimbenika, poput virusa, koji su okidač za početak bolesti. Tip 1 šećerne bolesti ne može se spriječiti. Manje od 10 % osoba sa šećernom bolešću ima tip 1. Kod tog tipa šećerne bolesti važno je znati da je primjena nadoknade inzulina jedini lijek.
Simptomi

Osoba sa šećernom bolešću može imati sljedeće simptome: žeđanje i suhoću usta, učestalo mokrenje, gubitak težine, pojačana glad, umor i iscrpljenost, zamućen vid, trnci u stopalima, a rane mogu sporo zacjeljivati.
U trudnoći

Šećernu bolest u trudnoći nazivamo još i gestacijski dijabetes. Gestacijski dijabetes javlja se zbog povećane inzulinske rezistencije kao posljedice izlučivanja posebnih hormona u trudnoći. Rizik za razvoj gestacijskog dijabetesa imaju žene s prekomjernom težinom, ako imaju roditelja ili srodnika sa šećernom bolešću, ako su već rodile dijete s prekomjernom težinom, ili ako su prije trudnoće već imale granično povišene vrijednosti glukoze u krvi. To je obično privremeni poremećaj, a najčešće se javlja u drugoj polovini trudnoće te se nakon porođaja povlači. Uredne vrijednosti glukoze u krvi majke tijekom trudnoće jedan su od osnovnih preduvjeta za zdrav razvoj ploda i trudnoću bez komplikacija. Gestacijski dijabetes liječi se primjerenom prehranom, tjelovježbom, a nekad zahtijeva i inzulinsko liječenje. Važno je znati da osobe koje su imale šećernu bolest tijekom trudnoće imaju nakon toga veći rizik za razvoj tipa 2 šećerne bolesti.