Povrede skočnog zgloba

Ligamenti su na obje strane gležnja čvrsto priključeni na kosti. Na lateralnoj strani gležanja postoje tri glavna ligamenta, dok na unutarnjoj (medijalnoj) strani postoji složena mreža od nekoliko ligamenata koji su puno jači i čvršći od ligamenata s vanjske strane i koji pomažu da se ograniči kretanje u skočnom zglob.

Tetive se protežu od mišića na potkoljenici te vežu se na kosti stopala. Kada se mišić kontrahira uzrokuje pomicanje tetive koja tada pomiče stopalo u mjestu skočnog zgloba. Skočni zglob pokreće se prvenstveno u jednom smjeru ili ravnini: prema gore (dorsiflexion) i dolje (plantarflexion). Kada dođe do ozljede ligamenata, oni mogu biti istegnuti ili puknuti, što često dovodi do uganuća stopala, što znatno slabi ligamente. U nekim slučajevima, kada su rotacijske snage dovoljno prejake, može doći i do frakture gležanja. Kada se nakon toga ne podvrgne odgovarajućoj rehabilitaciji, ili u slučajevima nakon mnogih uganuća u kratkom vremenskom razdoblju, doći će do slabljenja ligamenata koje vode do nestabilnosti gležnja. Nestabinost gležnja često uzrokuje bol koja prelazi u kroničnu te gubitak funkcije, što se obično rješava kirurškim korekcijama

Uzroci

Uzrok uganuća je ozljeda gležnja nastala ili tokom običnih svakodnevnih aktivnosti ili kod sportskih ozljeda, te nakon padova s visine. Većina uganuća gležnja su inverzijskog tipa tipa. Kada pacijent ugane gležanj, to se obično događa na način da se dno stopala okrene prema drugoj nozi, a vanjski dio stopala napravi kontakt sa podlogom. U rijeđim slučajevima, stopalo se može okrenuti u drugom smjeru. Ovi prekomjerni i nagli pokreti povući će i djelovati na ligament s velikom silom. Iako su ligamenti jaki, te snage su dovoljno snažne da oštete ligament. Ligamenti će se ili istegnuti, djelomično ili u potpunosti puknuti, njihovo hvatište može se izvući s mjesta na kosti, ili će čak otkinuti komad kosti. Ovisno o težini ozljede i stupnju rotacije stopala tijekom ozljede, oštećena mogu biti 1 ili 2 ili sva 3 ligamenta.

Simptomi

Nakon nastanka ozljede, javlja se oteklina i bol na vanjskoj strani gležnja i stopala. Neki pacijenti neće moći staviti nogu na pod i normalno hodati, bez pojave boli. Nakon toga, uslijedit će modrice i promjena boje kože u plavo zelenu nijansu. Bol se širi preko kosti na vanjskoj strani gležnja, te se nastavlja preko ligamenata i tetiva na bočnoj strani gležnja. U takvom stanju, pacijenti će biti stalno na oprezu za vrijeme hoda, jer će imati osjećaj kao da će im se gležanj opet izvrnuti, a to se može opisati kao "nestabilan" gležanj. To često može dovesti do kroničnih bolova u gležnju.

Dijagnoza

Klinička evaluacija gležnja provodi se na prvom inicijalnom pregledu, na kojem se stabilnost gležnja ocjenjuje. Iznos abnormalne rotacije zgloba određuje se pokretanjem stopala u određenim smjerovima. To će pomoći da se utvrdi koji od ligamenata je ozlijeđen i koji je stupanj ozljede. Vrlo često biti će potrebno napraviti rentgensku sliku, kako bi bili sigurni da nema fraktura a nekada će biti potrebe i za MR da bi dobili sliku ligamenata, tetiva i hrskavica cijelog zgloba.

Rehabilitacija

Rehabilitacijski proces kod nestabilnosti stopala krenut će se sa fizikalnom terapijom kako bi se smanjio otok ukoliko se radi o akutnoj nestabilnosti i kako bi se smanjila bol. Osim krioterapije, analgetski se može pružiti i terapija laserom, magnetska terapija te TENS. Pošto se stopalo i zglob nisu neko vrijeme koristili, mišići su često kruti i oslabljeni u cijelom području, ne samo onom gdje je povreda nastupila, pa se stoga treba provoditi i prikladna kineziterapija - vježbanje na strunjači, s rekvizitima - gumom, bućicama, na spravama, na balans platformama te s izokinetikom kako bi se što brže vratila stabilnost u zglob pomoću statičkih i posebnih programa na napravi(Isomed 2000)