Postoji li doista ovisnost o šećeru?
Međutim, čini se kako je nazivanje ove pojave pravom ovisnošću ipak mrvicu dramatično. Prema najnovijim istraživanjima s poznatog engleskog sveučilišta University of Cambridge čini se kako zapravo ne postoji puno dokaza koji bi podržali koncept ovisnosti o šećeru kod ljudi.
Sve prethodne studije proučavale su glodavce, a ne ljude...
Tim znanstvenika koji je proučavao prethodno objavljene studije u njima je naišao na nekoliko velikih nedostataka, a jedan od najvećih bila je činjenica da su studije provedene na glodavcima umjesto na ljudima. Drugi nedostatak je činjenica da ljudi najčešće konzumiraju šećer u kombinaciji s drugom hranom i nutrijentima, dok su glodavci u prethodnim studijama konzumirali samo šećer.
Zar naš mozak nije "spojen" tako da budemo ovisni o šećeru?
Konzumacija šećera otpušta dopamin, neurotransmiter zbog kojega se osjećamo dobro i "nagrađeno". Zloupotreba droga također se povezuje s navalom dopamina, no znanstvenici tvrde kako se način na koji naš mozak reagira na droge poput heroina i kokaina razlikuje od načina na koji reagira na šećer.
Kad su životinje u prethodnim studijama dobivale šećer, njihov se dopamin odmah povećao ali se vrlo brzo i vratio na normalnu razinu. Čak i kada su konzumirali još šećera razina dopamina ostajala je nepromijenjena. No u studijama u kojima su miševi bili trenirani da uzimaju kokain, dopamin se nakon početnog naleta nije vraćao na normalnu razinu te se dodatno povećavao nakon novih doza.
Ovisnost o šećeru ne postoji?
Gore navedeni zaključci ne znače da je šećer odjednom dobar za naše zdravlje jer i dalje može imati negativne posljedice po naš organizam - nakupljanje kilograma, poremećaj hormona i akne samo su neki od njih. Međutim, pogrešno je intenzivnu želju za slatkim nazivati "ovisnošću", a čini se kako te tvrdnje više nisu ni znanstveno utemeljene. Uostalom, neke slastice su jednostavno preukusne i svima je teško zaustaviti se samo na jednoj porciji.