Po zube u BiH dolaze iz Europe, ali i Australije, Novog Zelanda...
Ljetno je razdoblje sjajano za zanatlije, tako frizeri i kozmetičari tvrde da je „dijaspora" dobra mušterija, treba reći i da zubari, također, imaju puno posla. Iako se o tome ne priča na sav glas, oni tijekom godišnjeg odmora imaju posla više nego ikada. Vani je sve mnogo skuplje, ovdje je jeftinije i kvaliteta nikada nije upitna.
Zato slobodno možemo reći da smo razvili novu granu turizma, dentalni turizam, koji je, istina, još u povoju, ali postoji. I osim za turističke agencije koje se tim bave, uglavnom je još neafirmirana tema.
Tek rijetki poput Ajdina Jakupovića, doktora dentalne medicine iz Sanskog Mosta, "otvaraju karte" i ne kriju svoje pacijente. Priča da nema reklamu, čak ni profil na Facebooku, niti bilo što što bi nekoga u opredijelilo da dođe u njegovu zubnu ordinaciju.
- Moja jedina preporuka je širok osmijeh i ništa više. Dolaze mi ljudi sa svih strana svijeta. Uglavnom, nakon što vide nečije zube koje sam uradio, malo se raspitaju i evo ih kod mene u Sanskom Mostu. Neki iznajme hotel, neki stan dok traje popravak zuba - kaže dr. Ajdin.
Neke od pacijenata pamti, poput Slovenke koja je u Sanskom Mostu zbog novih navlaka boravila prošle i ove godine po dva tjedna, a tu nikad prije nije bila, ali i Švicarca Ahmeta Humedahija.
- Ahmet je za mene čuo preko svog radnog kolege koji je iz Ključa, a koji s njim zajedno radi u Švicarskoj. Zainteresirao se za njegove zube, on mu je pričao o meni, dao mu moj broj telefona i stigao iz srca Europe po svoj osmijeh. Moja supruga Almina, koja je također zubaric, a koja je u Njemačkoj završila školu, bila nam je prevoditelj. Sad se često javlja i već nas je preporučio nekim svojim prijateljima, koji su najavili dolazak - priča dr. Ajdin dok nabraja pacijente koji zbog njega i svojih zuba dolaze iz europskih zemalja, ali i daleke Australije, Novog Zelanda...
Naravno, tu su i državljani iz BiH koji za godišnji odmor radije sjedaju u zubarsku stolicu nego u neku ležaljku na moru...
Doktor Miodrag Mudrinić iz Prijedora slaže se s tim da postoje dentalni turisti, a kaže da je o turizmu još rano govoriti.
- Za ozbiljan turizam bilo koje vrste potrebna je velika organizacija, planiranje, investiranje, mukotrpan rad da se izgradi povjerenje klijenata. Koliko znam, postoje koraci da se organizira sustav koji bi bio funkcionalan i kvalitetan. Nadam se da će se to dogoditi prije nego što Zapad šire otvori granice za naše tehničare, sestre i stomatologe i ostavi nas bez onoga što je najvažnije, ljudi - smatra dr. Mudrinić.
Najviše se traži fiksna proteza, porculanske navlake, koje su i najskuplje. I cirkonske navlake koje su skuplje, ali rade se rjeđe.
- Ljeti je najviše pacijenata, iako dolaze tijekom cijele godine - kaže doktor Jakupović.
Cijene u protezi nisu fiksne i različite su od ordinacije do ordinacije. Tako popravka i navlaka za jedan zub dođe u prosjeku oko 200 maraka. Obične proteze, „totalke", dođu od 300 do 400 maraka. Ima, naravno, i skupljih, ali i onih koji pacijentima račune pišu „na duplo".
Tako je prošle godine jedan bračni par šezdesetogodišnjaka s adresom u inozemstvu dvije obične zubne proteze, koje je godinu kasnije morao mijenjati, jer su „žuljale", umjesto tisuću platio 2.000 maraka. O tom, osim neformalno, nerado govore, a njihova priča je i najlošija reklama za potencijalne dentalne turiste.