Nakon svakog obroka trčala sam u WC i povraćala

Bila sam bucmasta, nosila aparatić za zube, po licu imala akne...

Nedostatak samopouzdanja pratio me u svemu, a posebno kad je u pitanju bila tjelesna težina. Imala sam osjećaj da moje tijelo stalno buja.
Bulimija je postala moja ovisnost

Dane sam uglavnom provodila pred televizijom. Tako sam jednog poslijepodneva gledala emisiju u kojoj su tinejdžerke prepričavale kako se bore s bulimijom. Tada mi je sinulo - to je moje rješenje!

Otišla sam u toalet, kleknula pred WC školjku, gurnula prste i počela povraćati. To je bio početak moje bolesti.

Nema šanse da uspijete u namjeri da tek nekoliko puta ispovraćate hranu i onda tome stanete na kraj. Baš poput svake ovisnosti i ova će ubrzo postati sastavni dio vašeg života.

Kroz cijelu srednju školu i dio fakulteta uspjela sam voditi borbu sa svojom bolešću.

Znalo je proći po nekoliko tjedana da uopće ne povraćam, no, čim bih se osjetila debelom opet bih se vratila povraćanju. Kada sam navršila 22 godine, bulimija je potpuno preuzela moj život.

Završila sam fakultet i ta me je prekretnica u životu uplašila.

Osim toga, u najgorem trenutku ostavio me dečko. Imala sam osjećaj da se cijeli svijet srušio.

Počela sam jako gubiti na težini. Što je najgore, ja to nisam ni primijetila. Nasreću, moji prijatelji i rodbina jesu. Iako ih isprva nisam shvaćala ozbiljno kada su mi govorili da sam premršava, bili su uporni i uspjeli su doprijeti do mene. Kada sam shvatila koliko sam kilograma izgubila i kako ih vrlo vjerojatno nikada više neću vratiti, uhvatila me je panika.

Napokon imam kontrolu nad bolešću

Shvatila sam da moram početi jesti, ako mislim živjeti. I polako, korak po korak, počela sam u svoj život unositi male obroke.

Uz pomoć psihologa, roditelja i novog dečka, koji mi je danas zaručnik, uspjela sam svoje tijelo dovesti u red.

Moja borba s bolešću i danas traje, no, sada ja imam kontrolu nad njom, a ne ona nada mnom. Osjećam se kao da sam na vrhu svijeta!

cool.hr