Mislio sam kako sam jedini s takvom deformacijom penisa

Prije tri godine odlučio je malo više istražiti o svojem stanju pa se iznenadio otkrivši kako nije jedini. Naprotiv, takva deformacija bila je vrlo učestala kod muškaraca, a pogađala je jednog na 125 njih u svijetu. Napokon je pronašao i grupu na internetu na kojoj je mogao otvoreno razgovarati o svojem problemu, pitati što ga zanima i dobivati konkretne odgovore.

Uzrok tom poremećaju je nepoznat, a stručnjaci sumnjaju da bi se to moglo događati zbog onečišćenog okoliša ili izloženosti ženskim hormonima. Ovisno o tome koliko je slučaj ekstreman, deformacija može utjecati na normalno uriniranje, seksualni odnos te neugodu pri skidanju u javnosti (školske svlačionice, kod liječnika itd.). Muškarci s najtežim oblicima često moraju na operaciju, ili više njih, pate od nemogućnosti ejakulacije, prisiljeni su živjeti kao žene...

- To stanje muškarce može odvesti u duboku tugu, depresiju jer nemaju s kime iskreno razgovarati već je to, iako nije rijetka pojava, tabu tema za društvo. Saznanje kako nisam sam i jedini donijelo mi je veliko olakšanje. Moj penis je dugačak nešto više od 2,5 centimetara i srećom sam bio odgajan kao dječak - ispričao je i dodao kako je odrastao u malom mjestu u Velikoj Britaniji i oduvijek je znao da je drugačiji od ostalih dječaka, da mu je penis malen i da nije normalno da mokri kroz rupicu na dnu, a ne na vrhu penisa, ali nije imao s kim razgovarati o tome i to ga je izjedalo.

- Netko mi je trebao reći što točno nije u redu sa mnom i život bi mi sigurno bio drugačiji. Ako su moji roditelji i znali, nikad mi to nisu rekli, kao ni liječnici koji su me sigurno morali pregledati kao bebu. Sve to je jako tužno. Valjda je svima bilo previše neugodno razgovarati o tome. Moj brat je dvije godine stariji od mene, a sestra godinu dana mlađa, ali i oni su šutjeli. Čak me nikad nisu ni zadirkivali kao što je to normalno među ostalim braćom i sestrama - nastavlja Steve zamišljeno gledajući postrance.

Priznaje kako je cijela situacija, i to što je njegov problem bio zabranjena tema, ostavilo dubok trag na njemu i formiralo ga kako čovjeka koji zapravo ne želi biti - nesiguran i nesretan. Posebno, kaže, u ovom društvu u kojem je veličina penisa mjerilo muškosti i kvalitete čovjeka što je suludo. Iako njegova majka i danas vjeruje kako su vrlo bliski, on joj nema srca priznati kako nije ni približno tako. I seksualni život mu trpi. U erekciji nikad nije bio duži od deset centimetara, a obujam mu je daleko manji nego prosječnim muškarcima.

Daleke 1976. godine živio je neko vrijeme na Novom Zelandu pa je tamo posjetio liječnika nadajući se kako će mu pomoći, ali to je bila pogrešna odluka čije posljedice osjeća i danas. Liječnik nije shvatio da se kod njega radi o hipospadiji pa ga je obrezao, odrezao mu je kožicu s vrha penisa i oštetio mu živac. Nakon toga je izgubio osjet u vrhu penisa i više nije mogao doživjeti orgazam bez poteškoća.

- Ne znam zašto me išao obrezati. Sad moram živjeti s tim, s kombinacijom malog penisa i nedostatka osjetljivosti vrlo mi je teško postići orgazam. Imam isti seksualni nagon kao i bilo tko drugi, istu želju za ljubavlju i intimnošću, ali treba mi pola sata do 45 minuta da ejakuliram. To baš nije neki dobar temelj za vezu - priča tužno.

U dobi od 29 godina oženio se najboljom prijateljicom svoje sestre. Bila je šest godina mlađa, seksualno neiskusna i nije znala ništa o njegovom problemu. Njihov brak je propao 2001. godine, ali u njemu su im se rodila dva sina. Steve danas živi sam, u mirovini je i živi blizu svojih sinova koji su osnovali svoje obitelji. Brine ga jedino što ovaj poremećaj može biti nasljedan i strahuje da mu se ne rodi unuk koji bi proživljavao istu agoniju kao i on, piše Daily Mail.