Medicina i halucinogene gljive

Prije naseljavanja Europljana, halucinogene gljive bile su nezaobilazan dio različitih religijskih rituala i medicinskih tretmana naroda Srednje Amerike, upravo zbog svojstva da mijenjaju stanje svijesti pojedinca koji ih konzumira, pri čemu su gotovo jednako uspješne kao LSD. Takav učinak posljedica je psihoaktivne tvari psilocibina, prisutne u više od 140 vrsta gljiva, koja zbog svojih specifičnosti i danas privlači pažnju konzumenata droge, ali i istraživača.

Poput svake druge psihoaktivne tvari, primjena psilocibina stekla je svoje zagovaratelje, ali i žestoke protivnike. Takva podvojenost među znanstvenicima i u ovom je slučaju dovelo do velikog broja istraživanja koja su u velikoj mjeri potvrdila stavove obiju strana.

Različita su istraživanja potvrdila korisnost psilocibina u tretmanu depresije, anksioznosti, čak i nekih ovisnosti, no ne bez nuspojava.

Osim što su osjećali poboljšanja u ponašanju i raspoloženju, sudionici jednog od istraživanja izjavili su i da su doživjeli mistično, spiritualno iskustvo, odnosno da su doživjeli halucinacije, čija je učestalost među sudionicima dosegla 33%. Takva su iskustva posljedica promjena u funkcioniranju mozga do kojih dovodi vezivanje psilocibina na serotoninske receptore, koje za posljedicu ima izmijenjen način komunikacije među neuronima, što uzrokuje pojave u rasponu od iskustva nalik spavanju do sinestezije, odnosno povezivanja različitih osjeta u jedan. Iako je godinu dana kasnije 83% sudionika izjavilo da im se nakon tih mističnih iskustava život čini ugodnijim te da je spiritualizam nastavio biti dio njihovog života - upitno je jesu li nastavili s primjenom psilocibina i zapravo postali ovisni, kao i činjenice da je istraživanje provedeno u kontroliranim uvjetima, ali na samo 18 zdravih sudionika, te da bi „kućna" primjena mogla dovesti i do izuzetno nepoželjnih „mističnih iskustava" koja mogu pogoršati navedene psihičke poremećaje, pa čak i dovesti osobu do samoubojstva čineći život neizdrživim.

Drugo je istraživanje ukazalo na pozitivni učinak psilocibina na stvaranje i razvoj živčanih stanica mozga, posebice na području hipokampusa, kao i slabljenje emocije straha u uvjetima koji ju izazivaju. Takvo se djelovanje objašnjava „širenjem uma i otvaranjem novih vidika" koje psihoaktivne tvari potiču, što dovodi do uspješnijih metoda suočavanja sa stresom, ali i uspješnijeg prihvaćanja stvarnosti, zbog čega su provođena istraživanja učinka psilocibina u tretmanu terminalno oboljelih osoba. Iako se pokazao korisnim, psilocibin je i u navedenim istraživanjima izazvao nuspojave - u istraživanju usredotočenom na razvoj neurona i suočavanje sa strahom, samo kod malih količina psilocibina došlo je do pozitivnih promjena, dok su veće količine izazivale propadanje živčanih stanica mozga, kao i pogoršanje napadaja straha, dok druga istraživanja ukazuju i na mogućnost pojave paranoidnosti.

Iako su medicinske koristi od njegove primjene dokazane, zbog navedenih nuspojava psilocibin nije postao dio standardnih medicinskih tretmana, a njegova se upotreba i dalje smatra ilegalnom. Ipak, navedena istraživanja mogu poslužiti kao korak naprijed u razvoju sintetičkih lijekova koji mogu izazvati slične pozitivne promjene, ali uz manje negativnih.