Kurkuma: Temerik ili žuti korijen također su nazivi za ovu biljku

Temerik ili žuti korijen također su nazivi za kurkumu, dragocjenu biljku koja ima svojstva antibakterika, antispazmodika, antioksidanta, antiinflamatorika, antikarcinoma, koloranta, digestiva, diuretika, holeretika, holagoga, karminativa i stimulansa.
Kurkuma je podrijetlom iz Indije, a prenesena je u Europu još u starom vijeku. Kurkuma se uglavnom koristila za bojenje hrane (indijski šafran - žuto mastilo) i papira.
Biljka raste u obliku gomoljastog korijena, podanka s korijenjem koji su na krajevima gomoljasto odebljani. Pripada porodici đumbira, sa stabljikom visine i do dva metra i s velikim kopljastim žarkozelenim listovima. Cvjetovi su bijelo-žuti te čine zbijeni cvat. Bočni korijeni, to jest podanak, nazivaju se curcuma longa, a gomoljast korijen curcuma rotunda. Korijen na tržište dolazi u suhom stanju. Aromatičan je te oštra i jaka okusa.
Uglavnom se uzgaja u vrtovima i na plantažama. Rijetko se nađe u divljem obliku. Rabi se podanak kurkume.
Ljekoviti sadržaj: oko pet posto eteričnog ulja od čega 50 posto kurkumena i 1 posto L-kamfora, bromelina, smole, gorkih tvari, boje curcumin (koja je osjetljiva na svjetlo), gume, vitamin C, E itd.
Eterično ulje kurkume rabi se u parfumeriji, odnosno kozmetici.
Znanstvena ispitivanja govore o proučavanju ljekovitog djelovanja kurkume u liječenju zbog antikouglantnog, antiinfekcijskog, antiupalnog, antimutagenog, antioksidantnog, antiviralnog, antitumornog djelovanja.
Kurkuma se u ayurvedskoj medicini rabi za smanjenje kaphe i vate te za povećanje pitte. Prah od kurkume (prstohvat praška) pomiješan s pola decilitra soka aloje te decilitrom soka od naranče izvrsno je preventivno sredstvo u našoj svakodnevnoj prehrani.
Zapadna pučka medicina rabi kurkumu za liječenje arterioskleroze, artritisa, anemije, abdominalnih grčeva, za liječenje i kao prevenciju karcinoma, za liječenje atletskog stopala, bolesti jetre i žutice, bakterijskih infekcija, bolnih stanja, burzitisa, čira na želucu, dvanaesniku, dijabetesa, čukljeva, edema, gastritisa, glavobolje, gljivične infekcije, gluhoće, grčeva, za liječenje bolesti srca, hemoroida, hepatitisa, histerije, kožnih bolesti, kod vodenih bolesti, kolesterola, karpalnog sidroma, kožnih bolesti, očnih bolesti, osteoartritisa, psorijaze, kao prevenciju moždanog udara, kod raznih rana, za smanjenje stresa, kod tenditisa, uveitisa, za jačanje organizma, kod ženskih bolesti i žučnih kamenaca.
Najpoznatiji ljekoviti proizvodi od kurkume su kapsule, ekstrakt (u pedijatriji) i tinktura. Kurkumu zbog protuupalnog djelovanja rabimo kod svih mogućih upalnih stanja, kod raznih infekcija kako za unutarnju uporabu tako i za vanjsku. Preventivno djelovanje postižemo uzimajući kurkumu svakodnevno kao začin.
U pučkoj medicini kurkuma se koristi za liječenje:
- ŽUČI (sprječava, otapa i uklanja žučne kamence) te kod upale žučne vrećice
- JETRE (kod alkoholne ciroze, hepatitisa, kroničnog hepatitisa) i sprječavanje žutice
- ŽELUCA (lošeg apetita, želučanih i abdominalnih bolova)
- HEMOROIDA l BUBREGA
- povišenog kolesterola (snižava ga).
Pomaže kod grčeva u crijevima, napuhanosti i lošeg rada crijeva, Crohnove bolesti, dijareje, dizenterije, ulceroznog kolitisa, parazita i nametnika.
Služi za jače izlučivanje mokraće, posebice kod liječenja gihta ili raznih reumatskih bolesti i LIMFE (Hodgkins) i ALZHEIMEROVE BOLESTI, MULTIPLE SKLEROZE i EPILEPSIJE.
Kontraindikacije
U literaturi se ne navode, osim kod prevelike i učestale (90 dana) uporabe kurkume, slučajevi kada može doći do raznih poremećaja u radu metabolizma.
Iz kulinarstva
Kurkuma je sastavni dio curryja, s oko 20 posto, te mu ujedno daje i boju. Prah od kurkume koristi se za pečena jaja, umake od jaja, umake za pečene piliće, umake od gorušice i majoneze te za riblje salate. Kurkuma se također rabi za bojenje maslaca, sira, ulja itd.

Prah od kurkume
Prah od kurkume uzimamo 0,2 - 0,3 g na dan (ili jedna čajna žličica podijeljena na tri obroka) tako da ih rasporedimo u sva tri obroka, kurkumu kao začin dodajemo dijetalnim jelima za poboljšavanje okusa, kao i za stimuliranje rada pojedinih unutrašnjih organa.