Jesenski čuvar zdravlja: Kesten
Ništa ne podsjeća na jesen kao vrući kesteni koji griju promrzle dlanove na tmuran dan. Miris kestena, bilo pečenih ili kuhanih, uvijek stvara osjećaj ugode i topline.
Kesteni se pojavljuju i konzumiraju još u prethistoriji na prostorima Mediterana i Azije. U početku su uzgajani u Kini, Japanu, a potom su ih rimske legije donijele u Europu. Poznato je da su pečeni kesteni prodavani na ulicama Rima u davnom 16 st., pa se opojni miris već tada širio ulicama grada baš kao što to čini i danas.
Plod kestena je crvenkasto-smeđe boje i glatke površine. Raste unutar bodljikave košuljice koja se raspukne u jesen kada plod sazrije. Kesteni pripadaju skupini orašastih plodova, no od svojih se rođaka (oraha, badema i lješnaka) razlikuju nižim udjelom masti i visokim udjelom škroba te jedini sadrže vitamin C. Kesteni se odlikuju posebnom teksturom i slatkim, blagim okusom.
Poznato je stotinu različitih vrsta kestena. Općenito se dijele na pitome i divlje. Pitomi su jestivi, a posebna poslastica među njima su lovranski maruni koji su slađi i veći od običnih kestena.
S druge strane, divlji kesten, koji nažalost nije za jelo, posjeduje ljekovita svojstva. Najčešće se spominje kao pomoć kod varikoznih vena i oštećenja kapilara, a njegovi ekstrakti koriste se za pripremu ljekovitih pripravaka.