Ispiranje uha, odnosno irigacija

Ispiranje uha, odnosno irigacija, je postupak čišćenja zvukovoda toplom vodom. Ispiranje se izvodi kod začepljenja zvukovoda ušnim voskom.

Cerumen je ušni vosak kojim se uho štiti od buke, kukaca te bakterija i gljivica koje mogu uzrokovati upale uha (ima antibakterijska i antigljivična svojstva). Uloga cerumena, odnosno pružanje zaštite od zadržavanja vode u zvukovodu, u održavanju zdravlja slušnog aparata je iznimno važna i zato ga nije potrebno uklanjati.

Također, zadržava prašinu i druge sitne čestice, kao i onemogućava njihov ulaz u osjetljivo područje unutarnjeg uha.

 

Međutim, ponekad dolazi do prekomjernog nakupljanja cerumena zbog čega se uho može začepiti i uzrokovati neugodne simptome poput svrbeža, boli i oslabljenog sluha.

Razlozi zbog kojih dolazi do začepljenja zvukovoda, tj. nakupljanja cerumena su:
prekomjerno izlučivanje cerumena koji se ne može izbaciti prirodnim samočišćenjem uha,
trajna izloženost buci radi koje dolazi do prekomjernog izlučivanja cerumena kao prirodnog odgovora na takav podražaj,
neke infekcije (virusne),
boravak ili rad u zadimljenom ili prašnjavom prostoru,
korištenje čepića za uši ili slušnih pomagala,
suženje zvukovoda.

Više o problemima začepljenog uha i liječenju istog pročitajte ovdje.
Kada je potrebno ispiranje uha?

Ljudsko uho ima prirodni mehanizam čišćenja kojim se prilikom gibanja stijenke zvukovoda tijekom žvakanja ili govorenja cerumen sam polako odstranjuje iz zvukovoda u ušnu školjku, odakle ga je lako obrisati štapićem.

Nažalost, mnogo ljudi štapiće za uši gura u sam zvukovod čime ga ne čiste, već samo potiskuju cerumen dublje prema unutarnjem uhu. Upravo takvi pokušaji čišćenja najčešće su i razlog začepljenja i upale vanjskog uha.

U takvim slučajevima može biti potrebno ispiranje uha. Ono se uvijek treba izvoditi u medicinskim ustanovama pod kontrolom liječnika, s obzirom na to da kućni pokušaji ispiranja uha obično pogoršaju problem.
Kako izgleda ispiranje uha?

Prije ispiranja liječnik će posebnim instrumentom pregledati unutrašnjost zvukovoda kako bi utvrdio je li ispiranje potrebno.

Ispiranje uha najčešće izvodi medicinska sestra ili tehničar toplom vodom ili blago kiselom otopinom. Tekućina se kompresorom pod pritiskom ubrizgava, štrcaljkom/špricom volumena od 200 mL, u ušni kanal i stvara lagani vrtlog u unutarnjem dijelu uha koji razlaže nakupine cerumena na sitnije dijelove.

Ostaci cerumena zatim izlaze u ušnu školjku odakle se odstranjuju papirnatom maramicom. Postupak je brz, bezbolan i jednostavan te za njega nije potrebna nikakva posebna priprema.

Cijena postupka ispiranja uha u javnim medicinskim ustanovama pokrivena je osnovnim zdravstvenim osiguranjem, a u privatnim klinikama i poliklinikama iznosi oko 100 kuna.
Nuspojave ispiranja uha

Nuspojave su česte, ali obično bezopasne. Neugodne posljedice ispiranja uha mogu biti sljedeće:

blaga vrtoglavica,
osjećaj boli ili nelagode u zvukovodu,
tinitus, odnosno osjećaj zvonjave u ušima.

Nuspojave obično prolaze u toku dana, a ako se bolovi pojačaju ili traju duže od jednog dana, potrebno je konzultirati liječnika.
Moguće komplikacije

Infekcija srednjeg uha najčešća je komplikacija nakon ispiranja uha, a može biti opasna i imati dugoročne posljedice kao što je oslabljeni sluh ili čak gubitak sluha.

Do infekcije srednjeg uha dolazi zbog potiskivanja i nagomilavanja sekreta, bez mogućnosti pražnjenja sadržaja. Dolazi do jakih bolova u uhu.

U slučaju bolova u uhu nakon postupka, potrebno je što prije posjetiti liječnika.

Tijekom nestručnog ispiranja uha može doći i do perforacije bubnjića - jatrogene. Može uzrokovati bol, krvarenje, nagluhost, vrtoglavicu i tinitus. Ukoliko dođe do traumatske perforacije (puknuća) bubnjića, potrebno je konzultirati se s liječnikom i potražiti medicinsku pomoć.

Nepravilno ispiranje može rezultirati i nakupljanjem manje količine vode iza cerumena. Ta nakupljena voda, osim osjećaja nelagode, može uzrokovati infekciju koja može biti uzrok dodatnim komplikacijama ili oštetiti opnu bubnjića.

Upravo iz tih razloga liječnici strogo zabranjuju bilo kakve pokušaje ispiranja uha u kućnoj radinosti.
Tko ne smije raditi ispiranje uha?

Većini ljudi ispiranje uha uopće nije potrebno tijekom čitavog života. Međutim, nekim ljudima je ono strogo zabranjeno.

Osobe koje su pretrpjele ozljede ili kronične upale uha ne bi smjele provoditi ispiranje uha zbog potencijalnih rupica na opni bubnjića. Višak cerumena u tim se slučajima uklanja mikroaspiracijom, odnosno isisavanjem voska specijalnim instrumentom.

Također, osobe koje su imale akutnu upalu srednjeg uha u prethodnih 6 tjedana ne smiju raditi ispiranje uha.