Imate bolove u šaci i ruci ?

Sadržaj ovoga članka odgovara na pitanje koji su to simptomi i kada treba na njih reagirati.
Postoji niz simptoma koji nas upozoravaju da su šaka i ruka bolesne. Najčešći simptomi su bol, nelagoda, trnci, slabost, nespretnost, smanjen opseg pokreta zglobova, oteklina, deformacija, crvenilo itd, ovisno o vrsti i uzroku bolesti, oštećenju tkiva (uzrok su ponavljajuća mikroozljeđivanja) ili jednokratnoj većoj ili manjoj ozljedi.Činjenica je da rijetko ispravno i pravovremeno reagiramo na različite simptome u području šake i ruke. Neki od važnijih razloga za takvo ponašanje su ti što umjesto bolesne ruke možemo više upotrebljavati zdravu, što nam netko može pomoći ili, u najgorem slučaju, netko drugi može obavljati poslove koje smo mi radili. Međutim, ako se zbog simptoma na nogama otežano krećemo ili se uopće ne možemo kretati, tada najčešće odmah zatražimo pomoć liječnika.

Mnogi pacijenti, najčešće u poodmaklom stadiju različitih bolesti ili stanja nakon ozljeda, postaju svjesni propusta što nisu na simptome reagirali mnogo ranije. Jedan od razloga zašto ljudima toliko dugo treba da dođu na pregled je taj što se bolovi znaju pojaviti uslijed uobičajenih radnji (pisanje na kompjuteru, obavljanje kućanskih poslova, bavljenje različitim hobijima itd.) te samim time ljudi imaju dojam da će bolovi oslabjeti ili uskoro nestati, jer nisu imali nikakvu konkretnu jednokratnu ozljedu.Daljnji čest razlog nepravovremenog javljanja liječniku je ignoriranje simptoma koji po kriteriju pacijenta nisu dovoljan motiv za javljanje liječniku, a statistika pokazuje da svatko od nas više puta u životu ima manje ili veće tegobe i simptome u području šake i ruke.

Na šaci ima oko 100 puta više osjetnih receptora (osjetnih tjelešaca) nego npr. na stražnjoj strani noge. To dokazuje važnost šake kako osjetnog tako i funkcionalnog organa. Začuđujuće je koliko su brojni receptori smješteni i na laktovima, što ukazuje i na njihovu važnost u tom smislu.Poznato je da je bol stvar percepcije, a nju možemo mijenjati. Bol, kao i ostali različiti simptomi, ima i komponentu emocionalnog iskustva te svaka osoba različite simptome, a posebno bol, doživljava drugačije. Različiti ljudi mogu više ili manje kontrolirati emocionalnu reakciju na bol. To je moguće zahvaljujući endorfinima - ljudskim hormonima i prirodnim analgeticima koji, uz neke druge funkcije, smanjuju bol blokirajući živčane sinapse. Obzirom da svatko od nas ima drugačiju sposobnost oslobađanja endorfina, tako i drugačije doživljava i reagira na bol, kao i na ostale upozoravajuće simptome. Ljudska sjećanja na bol također su vrlo neprecizna, zbog čega često zapostavljamo i odbacujemo iskustvo boli i na nju ne reagiramo adekvatno.

Razinu boli, kao i drugih simptoma, može se prilično precizno odrediti individualnim testiranjem. U svrhu određivanja boli već više desetaka godina koristim se vizualnom analognom skalom (VAS) i koja mi je dala odličan uvid u intenzitet tegoba pacijenta te smanjenje tegoba nakon provedenog liječenja. Zahvaljujući dugogodišnjem bilježenju i statističkoj obradi procjene boli vizualnom analognom skalom u mojih pacijenata, pronašao sam koje od priznatih i korištenih metoda l

liječenja određenih bolesti mogu u prosjeku više smanjiti bolove, a koje manje. Kako bi testiranje bilo što je moguće vjerodostojnije, liječnik treba dobro objasniti pacijentu VAS skalu na kojoj su označene samo vrijednosti 0 i 100. Nakon što pacijent povuče okomitu liniju na mjesto gdje procjenjuje intenzitet svoje boli, iznad prazne skale stavljamo milimetarsku skalu i očitavamo intenzitet boli. Bilježeći procjenu intenziteta boli prije, tijekom i nakon liječenja, pomažete liječniku u procjeni uspješnosti liječenja, a time i sebi, jer će liječnik biti bolje informiran o efektima terapije koju provodi.Najlošije ishode liječenja imaju bolesnici i ozljeđenici koji odlično toleriraju bol i ostale simptome, jer se javljaju kasno, tj. kad im se znatno manje može pomoći zbog uznapredovalog stadija bolesti i pojave trajnih posljedica. Bolje prolaze oni koji reagiraju na simptome na vrijeme, odnosno na samom početku bolesti. Najbolji primjer za to su bolesnici s kompresijskim sindromima živaca. Daleko najčešći kompresijski sindrom na ljudskom tijelu je sindrom karpalnog kanala ili tunela koji se nalazi u području ručnoga zgloba sa strane dlana. O tom sindromu već sam detaljno pisao na stranicama net.hr portala, a video materijale o karpalnom tunelu pogledajte na kanalu Bilić Vision TV na You Tube-u od 15. kolovoza 2013. Kod bolesnika s tim sindromom dominantan je simptom bol, ali se ponekad javljaju i trnci, žmarci, pečenje, mravci itd. Neki uopće nemaju bolove, već samo neke od nabrojenih simptoma, neki nemaju nikakve simptome, a pregled iskusnog liječnika specijalista za šaku i ruku kao i elektromiografija (EMG), dokazuju postojanje sindroma. Takvi su pacijenti najugroženiji, jer nemaju razloga za javljanje liječniku. Tada treba obratiti pažnju na neke druge simptome, koji su povezani s duže postojećim kompresijskim sindromima živaca u području šake i ruke - nespretnost i/ili slabost šake. Treba obratiti pažnju i na mišiće unutar šake koji se nalaze u korijenu palca i maloga prsta sa strane dlana te između palca i kažiprsta sa strane obrnute od strane dlana. Ako se uoči razlika u veličini i tonusu (napetosti) tih mišića, treba se obratiti liječniku, specijalistu za šaku. 

Osim različitih kompresijskih sindroma živaca, u području šake i ruke postoji cijeli niz bolesti, sindroma prenaprezanja i stanja nakon različitih ozljeda koje daju manje ili veće simptome, a na koje bolesnici ne reagiraju na vrijeme ili uopće ne reagiraju, jer ih ne smatraju ozbiljnima i vrijednima truda u smislu javljanja liječniku. Na žalost, velik je broj bolesnika koji zbog takvog stava ne mogu biti u cijelosti izliječeni, zbog čega im je i nakon završenog liječenja  smanjen radni kapacitet i općenito kvaliteta života.

Postoji i druga skupina bolesnika koji su ugroženi zbog toga jer se liječe, ali bez točno  postavljenje dijagnoze. Često se bolesnici iz te skupine liječe analgeticima ili raznim procedurama fizikalne terapije, nakon čega se simptomi obično smanjuju ili sasvim prođu, ali u pravilu samo kroz kraće ili duže vrijeme. Bolesnici tako gube motiv za otkrivanjem prave dijagnoze i adekvatnim liječenjem, a bolest u pravilu napreduje.

Bol je iskonsko iskustvo ljudi i zapravo je korisno upozorenje da nešto treba poduzeti. Ako se to upozorenje ne sluša, dolazi do manjih ili većih, prolaznih ili trajnih oštećenje tkiva, organa ili - ponekad - cijeloga organizma.