Hormoni i starenje kože

Nakon sve brojnijih spoznaja o važnosti i utjecaju hormona na naš organizam, pitanje je da li da opadanje razine hormona koje se događa s godinama prihvatimo kao neizbježan dio procesa starenja ili da pokušamo nešto učiniti. Borba za zdravo starenje, ne protiv starenja, počinje odabirom prave kreme za njegu lica

Odabir za lijepo starenje znači kuhati i jesti zdravu hranu, dovoljno sna, kretanja, druženja s dragim ljudima, ali i upotreba adekvatnih krema za njegu. Sa stajališta evolucije, hormone možemo smatrati najvažnijim spojevima u tijelu. Testosteron i estrogen (kao i njihovi derivati i srodnici), glavni muški i ženski spolni hormoni, potiču nas i omogućuju da se pokušamo razmnožavati i osigurati opstanak vrste. U biološkom smislu ne možeš pronaći nešto što bi bilo važnije od toga. Kako bismo ispunili jednadžbu muško + žensko = sljedeći naraštaj plemena, trebaju nam uravnotežene (ne nužno visoke) razine spolnih hormona.

Naborana i opuštena koža posljedica opadanja razine hormona
No, kad se jednom spustimo s vrhunca svog plodnog razdoblja, razine hormona opadaju. Muškarci gube testosteron, a žene estrogen i prolaze kroz iskustvo menopauze. Opipljive posljedice: naborana i suha koža bez tonusa, gubitak spolne želje, nesanica, impotencija, višak kilograma i bezbrojni drugi potencijalni zdravstveni problemi koji nagrizaju kvalitetu života. No, umjesto da proklinjemo hormone što nemaju dovoljno snage da ostanu prisutni u našem životu, trebali bismo razmisliti o tome zašto razine naših hormona opadaju i spuštaju se. Ako razmišljamo o razlogu s antropološkog stajališta, to će nam pomoći da starenje ne doživljavamo kao neminovno loše, nego prije kao neminovno. U prirodi bi se stvari i trebale tako odvijati.

Manje hormona, više zrelog rasuđivanja, a za kožu postoji rješenje
Pokušaj slabljenje hormona shvatiti kao način na koji pridonosiš društvu. Muškarcima je testosteron trebao kako bi im dao snagu (i hrabrost) da se bore za zemlju i protiv neprijateljskih plemena, da bi se udvarali ženama i štitili potomstvo. No, kako postaju stariji, više im ne treba reproduktivno svojstvo testosterona, jer sljedeći naraštaj već postoji. I, što je uistinu zanimljivo, više im nije potrebna ni agresivnost testosterona. Da su stariji pripadnici plemena neprestano sudjelovali u sukobima protiv susjednih plemena, ugrozili bi vlastiti život, što znači da ne bi živjeli dovoljno dugo da plemenu pomognu na neki drugi način: podukom, prenošenjem mudrosti, razvijanjem uma budućih naraštaja.

Bujica hormona u mladosti i nedostatak hormona u starijoj dobi sami po sebi nisu negativni događaji. Zapravo su korisni. Slično tome, s antropološkoga gledišta, kod žena prestaje ovulacija (i snižavaju se razine hormona potrebne za taj proces), stoga se dižu na viši stupanj, od rađanja djece do brige za cijelu zajednicu. Pogledaš li snimke mozga, žene nakon menopauze razmišljaju sličnije muškarcima i igraju dominantniju ulogu u društvu, jer se više ne moraju nositi s hormonalnim i fizičkim izazovima plodnosti (kao što su predmenstrualni sindrom i trudnoća). Normalno je pomisliti: te zgodne plemenske pričice jako su zanimljive dok sjedimo oko vatre ili dok slavimo obljetnicu mature, ali doktore, zaboga, što s borama?