HOĆEMO LI USKORO LIJEČITI STAROST? 'Čovjek koji će doživjeti 150 godina već je među nama!'

Beskorisno je u starosti produžavati život. Mladost treba produžavati, zapisao je Ivo Andrić. Njegove riječi kao da su lajtmotiv sve većeg broja znanstvenika na Zapadu koji žele produžiti čovjekovu mladost, tretirajući starost "kao bolest koju treba prevenirati ili liječiti". Ti znanstvenici vjeruju kako je moguće odgoditi proces starenja tako da ljudi budu dobrog zdravlja i sa 120 godina.

- Kad bismo mogli usporiti starenje kod ljudi, čak i samo malo, to bi bilo monumentalno. Ljudi bi mogli biti stariji, a osjećati se mladi. Sposobnost da zaustavimo starenje mogla bi biti najvažnija medicinska intervencija u novoj eri - izjavio je dr. Jay Olshansky sa Sveučilišta Illinois u Čikagu u dokumentarcu "Breakthrough: The Age of Ageing", nedavno prikazanom na National Geographicu.

Ohrabrujući pokusi

Životni vijek na Zapadu u posljednjih se 160 godina produljio za 40 godina, a sada raste tempom od tri mjeseca na godinu, odnosno šest sati svakoga dana. Samo u protekla tri desetljeća prosječna životna dob na Zapadu se povećala za sedam godina. I taj trend se nastavlja pa tako znanstvenici predviđaju da će više od polovice beba rođenih u razvijenom svijetu nakon 2000. godine doživjeti 100. godinu. Cilj je, kako to u Economistu tvrdi Dave Boss, čelni čovjek Zaklade Metuzalem koja podupire istraživanja dugovječnosti, dostići da se očekivani životni vijek svake godine povećava za godinu dana. A za to sada već postoje brojne strategije.

Jedan od načina za produljenje životnog vijeka, tvrde neki znanstvenici, jest kalorijska restrikcijska dijeta. Naime, znanstvenici su još prije 60-ak godina tijekom pokusa na štakorima uočili da su oni koji su manje jeli živjeli 50 posto dulje.

- Studije na kvascima, ribama, miševima, štakorima i psima su pokazale da kalorijska restrikcijska dijeta kod ovih vrsta pridonosi usporavanju biološkog starenja organizma, duže održava organizam zdravim i mladim, te kao rezultat ima produženje maksimalnog trajanja života. Međutim, čini se da utjecaj ove dijete na produženje trajanja života nije univerzalan za sve vrste - pojasnila je dr. Đurđica Ugarković, molekularna biologinja s Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.

Inspiriran pokusima na laboratorijskim životinjama, pokojni kalifornijski znanstvenik dr. Roy Walford lansirao je kalorijsku restrikcijsku dijetu kao strategiju za produljenje života. Walford je smatrao kako održavanjem tjelesne mase za 10 do 25 posto manjom od normalne, čovjek može produljiti životni vijek do 120 godina. Iako je ta teorija stekla mnogo poklonika, ona nikada nije potvrđena u kliničkim studijama.

- Američke institucije National Institute Of Ageing i Wisconsin National Primate Research Center su provele dvije neovisne kliničke studije na primatima-rezus majmunima koje su započele krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća i trajale 15 godina. Iako su se rezultati tih studija ponešto razlikovali zbog različitih eksperimentalnih uvjeta tijekom njihovog provođenja, prevladao je zaključak da kalorijska restrikcija nije bitno pridonijela produžetku života rezus majmuna u odnosu na kontrolnu skupinu koja se normalno hranila - rekla je dr. Ugarković.

- Dapače, jedna od studija ukazala je na štetne nuspojave kalorijske restrikcije kao što je smanjenje imuniteta kod starijih majmuna. Na osnovu toga je zaključeno da je za produljenje života primata korisnija uravnotežena prehrana nego kalorijska restrikcijska dijeta. Rezultati tih studija su također pokazali da utjecaj kalorijske restrikcije na primate, pa samim tim vjerojatno i na čovjeka, nije jednoznačan i jednostavan kao što je to slučaj s miševima i drugim manje složenim organizmima. To je po mom mišljenju djelomično obeshrabrilo potencijalna klinička istraživanja na ljudima, iako se istraživanja utjecaja kalorijske restrikcije na ostalim primatima i dalje provode - dodala je Đurđica Ugarković.

U posljednjih desetak godina znanstvenici su otkrili nekoliko potencijalnih "eliksira mladosti", među kojima se ističu metformin, rapamicin i resveratrol. Pritom su metformin i rapamicin dobro poznati lijekovi koji se dugo koriste u medicini. Primjerice, metformin se gotovo 60 godina prepisuje kao lijek protiv dijabetesa dok se rapamicin (proizvod bakterija koje žive u tlu na Uskršnjim otocima) već dugo koristi kao citostatik te kao lijek koji sprječava odbacivanje organa pri transplantaciji. No, istraživanja na miševima posljednjih godina pokazala su da i metformin i rapamicin mogu produljiti životni vijek za oko 40 posto. Također, harvardski znanstvenik dr. David Sinclair 2005. godine otkrio je da resveratrol, tvar iz crnog vina, usporava starenje kod debelih miševa. Kako bi prosječan čovjek dnevno morao popiti 1000 boca crnog vina da bi učinak usporavanja starenja bio isti kao kod miševa, Sinclair je osnovao biotehnološku kompaniju Sirtis koja radi na razvoju lijekova zasnovanih na resveratrolu. Tu je kompaniju kupio Glaxo Smith Kline (GSK), a sada se potencijalni lijek na bazi resveratrola istražuje u terapiji Alzheimerove bolesti.

Stroga kontrola

- Metformin djeluju na metabolizam slično kao kalorijska restrikcijska dijeta, tako da utječe na hormonske receptore dok rapamicin inhibira protein pod nazivom mTOR i na taj način način usporava rast stanica, ali potiče njihov oporavak i preživljavanje. S druge strane resveratrol potiče aktivnost proteina sirtuina i na taj način pomaže stanici da se brani od štetnog utjecaja stresa - pojasnila je dr. Ugarković. Ona je, međutim, istaknula kako navedeni "eliksiri mladosti" osim pozitivnih učinaka izazivaju i različite sporedne pojave.

- Primjerice, rapamicin suprimira imunološki sustav i može izazvati otpornost na inzulin tako da njegovo korištenje mora biti strogo kontrolirano. Resveratrol je polifenol prisutan u crnom vinu i ima antioksidacijski učinak, međutim osim na sirtuine djeluje i na niz drugih proteina u stanici tako da treba biti oprezan pri njegovom korištenju. Potrebno je dodatno istražiti sporedne učinke ovih spojeva i odrediti u kojim dozama su korisni za organizam - ustvrdila je Đurđica Ugarković.

Čini se da zasada najviše obećava metformin za koji je Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) krajem 2015. godine dala zeleno svjetlo za klinički pokus u kome bi se istražio njegov potencijal kao "lijeka protiv starenja". To je svojevrsni presedan jer FDA time prvi put tretira starenje kao bolest. Klinički pokus TAME (Targeting Aging with Metformin) trebao bi početi na zimu, a u njega će biti uključeno oko 3000 ljudi u dobi od 70 do 80 godina koji su izloženi riziku ili su im dijagnosticirani rak, kardiovaskularna oboljenja i Alzheimerova bolest.

- Starenje je glavni čimbenik rizika za te bolesti. Želite li napraviti stvarni pomak, morate modulirati rizik od starenja, a time i preinačiti rizik za sve bolesti povezane sa starenjem - izjavio je za Wall Street Journal dr. Nir Barzai, jedan od voditelja kliničkog pokusa TAME.

U "liječenju starenja" mnogo se nade polaže i u najnovije spoznaje iz genetike. Zahvaljujući genomskim tehnologijama znanstvenici su posljednjih godina otkrili pedesetak genetskih varijanti koje se češće javljaju kod dugovječnih ljudi nego kod ostataka populacije. Primjerice, jednom analizom više od 1000 ljudi starijih od 90 godina te u usporedbi s općom populacijom pokazalo se da stogodišnjaci imaju grupu od šest do sedam specifičnih varijeteta gena koji na pozitivan način utječu na njihov metabolizam.

- Analize cjelokupnih genoma starijih osoba su omogućile detekciju varijanti pojedinih gena koje kod njih prevladavaju i mogu se povezati s njihovom dugovječnošću. S druge strane, zadnjih godina je znatno unaprijeđena tehnologija namijenjena popravku gena, tzv. CRISPR/Cas tehnologija, tako da genska terapija doživljava ponovni uzlet. Korištenjem novih genskih tehnologija moguće je preciznije i točnije unositi preinake u genima tako da očekujem da će se uskoro ‘popravljati' geni povezani s dugovječnošću i na taj način utjecati na usporavanje starenja - smatra dr. Ugarković.

‘Eliksir mladosti'

Ona se osvrnula i na primjenu terapija zasnovanih na matičnim stanicama. Iako još nisu klinički testirane ni zakonski regulirane, te terapije već nekoliko godina nude brojne privatne klinike diljem svijeta. Analitičari britanskog Economista smatraju da to nije iznenađenje jer je povijesno gledana potraga za "eliksirom mladosti" teren na kome se isprepliću nada, agresivno reklamiranje i šarlatanstvo.

- Osim genetičkih modifikacija, drugi pristup usporavanju starenja se zasniva na razvoju regenerativne medicine koja koristi matične stanice za obnavljanje ili zamjenu pojedinih organa koji se tijekom starenja "istroše". Za sada se taj pristup koristi za obnavljanje pojedinih tkiva i organa, npr. hrskavice i kostiju. Bez obzira na još uvijek neprovjerene i neodgovorne tretmane koje provode pojedine klinike, mislim da korištenje matičnih stanica u regenerativnoj medicini ima veliku budućnost i široku primjenu - pojasnila je dr. Ugarković.

Zahvaljujući znanosti, moglo bi se dogoditi da idućih godina ili desetljeća bude oboren rekord dugovječnosti Francuskinje Jeanne Calment koja je umrla 1997. godine, navršivši 122 godine i 164 dana.

- Čovjek koji će doživjeti 150 godina već je među nama. A za dvadesetak godina mogli bi se roditi i prvi ljudi koji će doživjeti 1000 godina - tvrdi kontroverzni znanstvenik Aubrey de Grey, jedan od predvodnika "klana besmrtnika", skupine istraživača, inovatora i futurologa koji smatraju da se ljudski vijek može višestruko produljiti od sadašnjeg biološkog limita koji se kreće oko 120 godina.

- Prosječan životni vijek Europljanina rođenog prije 100 godina je bio 54 godine, dok je danas prešao granicu od 80 godina. Procjene su da će se u budućnosti zahvaljujući novim dostignućima u genetici i biomedicini prosječni vijek produžavati svake dekade za dvije godine. Prema tome, moguće je da će se u dogledno vrijeme najveći sretnici postupno približiti i granici od 150 godina - zaključila je Đurđica Ugarković.

jutarnji list