Divlji mak – začin i ljekovita biljka

Ove krhke jednogodišnje biljke sa krupnim, upadljivim cvjetovima tamnocrvene, svjetlocrvene i rijeđe bijele boje, koje često krase naša žita i neobrađena polja, poznate su još pod nazivom mak turčinak (Papaver rhoeas), poljski mak i gope. Cvjetovi ponosno rastu na visokim, jednostavnim ili slabo razgranatim stabljikama koje su, kao i listovi, prekrivene gustim i oštrim dlačicama. Sami cvjetovi vrlo su nježni i tanki i prilikom branja ne smiju se jako stisnuti jer promijene boju u plavu.

Plod je čahura okrugog ili konusnog oblika, u kojoj se nalaze mnogobrojne, sitne, plavosive sjemenke.
Smatra se da je divlji mak u svježem stanju otrovan, pa se zato koriste samo suhi cvjetovi i zrela sjemenja.
Listići cvjetova se suše i od njih se spremaju sirupi i čajevi, koji se koriste u narodnoj medicini za smirivanje kašlja, pomažu kod prehlade i upale grla, krajnika, pluća, kroničnog bronhitisa i astme.Krunićni listići cvijeta poboljšavaju probavu, smiruju grčeve i bolove u želucu te zajedno sa sjemenkama pomažu kod depresije i nesanice. Koriste se i za bojenje vina i rakije.
Sjemenje se koristi kao začin za posipanje peciva i kolača, a sjemenke se beru tek kada su čahure potpuno zrele. U narodnoj medicini koriste se za liječenje oboljenja i smetnji sa dišnim organima, želucem i liječenje duševnih bolesti.

izvor: sveosvemu.com