Branje i priprema ljekovitog bilja

Ovdje pročitajte osnovna pravila o branju i preradi bilja.
Svuda oko nas rastu ljekovite biljke, a čitajući «Alter» možda ste već naučili kako se pojedine od njih koriste. No prije nego što ih počnete sakupljati, naučite neka osnovna pravila koja će vam pomoći da najbolje iskoristite ljekovita svojstva biljaka.

Osnovno je pravilo da se bilje bere po lijepom ili odgovarajućem vremenu, te da se prilikom branja ne pomiješaju razne biljke. Posebno treba paziti da se otrovno bilje ne pomiješa s neotrovnim. Za vrijeme berbe, odmah odaberite zdrave dijelovi biljke, a odbacite nepotrebne, trule i pljesnive.

List i cvijet skupljaju se za vrijeme toplih, lijepih i sunčanih dana, kada nema rose, a ne po kiši ili odmah poslije kiše. Kod svake biljke treba poštivati određena pravila, a ona se mijenjaju već prema tome da li se beru cvjetovi, listovi, pupoljci, stabljika, korijen, sjeme ili plod. Primjerice, stabljike s mnogo soka beru se ujutro, a korijenje navečer. Lišće, cvjetove i stabljike najbolje je brati odmah nakon što nestane rosa.

Pupoljci se beru dok se još nisu razvili, kora se obično skida u proljeće, s grana debelih kao ruka, a ne smije biti ispucana ni izbočena. Koristi se samo mlada, zdrava i glatka kora. Lukovice, sjemenke i plodovi beru se potpuno zreli, ali crveni šipak, drenjine, trnine i gljive beru se prije sazrijevanja, dok su još tvrdi. Tako sadrže više vitamina i lakše se suše.

Korijen jednogodišnjih biljaka vadi se u proljeće, dok biljke još cvjetaju. Kod višegodišnjih biljaka u jesen se uvijek odstrane suhi i truli dijelovi, a treba ih očistiti od zemlje, oprati hladnom vodom i isjeći, nanizati na tanki konopac i sušiti.

Iako se neke ljekovite biljke mogu se uzgajati i u vrtu, daleko od smoga, automobila i drugih zagađivača, najbolje je koristiti bilje iz nezagađene prirode.

Ozbiljan zadatak

Sakupljanje i korištenje ljekovitog bilja nije hobi, nego zadatak kojem trebate pristupiti ozbiljno i stručno, jer inače od toga nećete imati koristi. Ovdje pročitajte kako se to radi.

Sušenje

Cvijeće, lišće i ostale nadzemne dijelove bilja treba sušiti na propuhu, u hladovini, na platnu, daskama prekrivenim čistim bijelim papirom i u tankim slojevima, uz često prevrtanje i zaštitu od kukaca. Bilje se ne smiju presušiti, a ni zadržati previše vlage. Ne smiju se sušiti na suncu, inače sušenjem gube boju.

Korijen se suši u pećnici, na temperaturi od 60-70°C, a veće količine u zagrijanoj sušnici. Ipak, najbolje je sušenje na suncu. Lukovice, sjemenke i plodovi suše se na prozračnoj tkanini, na propuhu i na hladnom.

Čuvanje

Biljke se čuvaju na tamnom mjestu da ne izgube boju i dio ljekovitosti. Svaka vrsta bilja čuva se na drugačiji način, ali važno je da to bude na čistom mjestu, bez stranog mirisa. To mogu biti dobro zatvorene posude, sanduci obloženi jakim papirom za pakiranje, vrećice od debljeg papira ili od gustog tkanja, limene kutije... Biljke se mogu čuvati samo godinu dana.

Sastav

Najčešće se sakupljaju nadzemni dijelovi biljke u cvijetu, a treba izbjegavati donje, gole, odrvenjele dijelove biljaka jer u njima nema ljekovitih sastojaka. Svaku biljku treba brati kada je za to najbolje vrijeme, jer ćete tako najbolje iskoristiti njene ljekovite sastojke. Takve informacije možete pročitati u svakom broju «Altera».

Treba znati da ista biljka ubrana na raznim područjima ili u različitim godinama, nema uvijek istu ljekovitu moć. To ovisi o klimi, zemljištu i drugim utjecajima. Treba brati bilje tamo gdje je najbrojnije i najljepše, jer je to i najzdravije bilje.

Upotreba

Ako sami pripremate ljekovite preparate od biljaka, morate dobro znati njihov kemijski sastav, te kako ga najbolje iskoristiti. Jer kemijski sastav bilja vrlo je složen, pa osim ljekovitih sastojaka ima i drugih, koji vam mogu smetati ili naškoditi ako ih ne znate na pravilan način upotrijebiti ili odstraniti iz nekog preparata.

Ljekovitost ili otrovnost potječu od sastojaka: alkaloida, glikozida, saponina, tamina, eteričnih ulja, vitamina, hormona, prirodnih antibiotika... Upotreba svake biljke ovisi o njenom kemijskom sastavu. Primjerice, ako ljekoviti sastojci nisu rastvorljivi u vodi, onda se koristi alkohol razne jačine, ocat, ulje i dr. Zato se nekad upotrebljava hladna ili topla, pa čak i ključala voda. Za lijek je najbolje pripremiti čaj od jedne biljke, recimo samo od kamilice, mente, sljeza..., zbog toga što svaka biljka na drugi način otpušta ljekovite tvari.

Biljni lijekovi

U ljekarnama se mogu nabaviti gotovi biljni pripravci: tinkture, ekstrakti, prašak, pa čak i pilule. Ali često su najbolji i najjednostavniji oni biljni lijekovi koje možemo sami pripremiti: čajevi, vodene iscrpine, ljekovita ulja i rakije, sirupi, oblozi... Ovdje pročitajte kako se pripremaju neki biljni pripravci za koje možda niste čuli.

Oparak se dobije tako da se preko određene količine ljekovitog bilja prelije vrela, najbolje destilirane voda. To je zapravo način na koji većina od nas priprema čajeve.
Ekstrakt se dobiva kuhanjem bilja u vodi, po mogućnosti destiliranoj ili čistoj prokuhanoj kišnici, jer je ona vrlo meka. Također, moguće je vodu prije upotrebe desetak minuta prokuhati u otvorenoj posudi.
Vodene iscrpine dobivaju se tako da se biljke koje sadrže sluzave tvari stave u bocu i preliju vodom.
Alkoholna tinktura se dobiva od suhog bilja koje se moči u alkoholu.
Ljekovita ulja rade se tako da se u staklenu bocu stavi osušena trava, a zatim se na to nalije ulje i dobro se začepi.
Biljna rakija radi se na isti način, ali se umjesto ulja koristi dobra prirodna rakija. Bocu treba držati određeno vrijeme na toplom mjestu, a sadržaj dnevno više puta promućkati.
Ljekovito vino dobije se miješanjem lijekova s vinom, rastvaranjem čvrstih lijekova u vinu ili močenjem ljekovitog bilja u vinu.
Sirup se dobije tako da se u procijeđeni čaj ukuha šećer.
Ljekovite masti najčešće se pripremaju varenjem biljnih sastojaka u masnom ulju, svinjskoj masti, vosku i lanolinu.
Kataplazma je melem koji se može napraviti od sitno samljevenih dijelova biljaka. Takvo brašno se popari vrelom vodom da se dobije kaša ili se kuha s malo vode.