Bolesti zglobova

Primarne artroze gdje uz normalno opterećenje postoji slabost hrskavice još uvijek su nepoznatog porijekla i sekundarne artroze gdje uz normalnu hrskavicu postoji preopterećenje kao posljedica traume nesukladnosti zglobnih tijela (prirođene displazije), metaboličkih i endokrinih bolesti, posljedica upala itd.

Hrskavica

Hrskavica ima svoju vlastitu biomehaničku kvalitetu zbog hidroelastičnog sustava, koji se temelji na visokoj sposobnosti vezanja vode u njezinoj jezgri te zbog osobite arhitekture njezine mreže kolagenih niti. Debljine je tek nekoliko milimetara, a sposobna je podnjeti opterećenja koja su nekoliko puta veća od tjelesne težine tijela. Hrskavičnu jezgru sintetiziraju hondrociti koji čine 0.1% volumena hrskavice te se sastoji od različitih kolagena, proteoglikana i enzima. Nasuprot primarno biokemijskom shvaćanju postupne enzimske razgradnje sastavnih elemenata jezgre hrskavice, postoji i mišljenje da je prvi korak njezine degradacije u fizikalnoj preopterećenosti mreže kolagenih niti uzrokovanih nefiziološkim udarnim preopterećenjima, kao što su konstantni pritisci kod skokova, trčanja... Pucanje kolagenske mreže pobuđuje proteoglikane i omogućuje im neograničeno zasićenje vodom što uzrokuje uništenje hidroelastičnog sustava. Negativni kvocijent tolerancije, tj. kada je fizički stres veći nego što sama kvaliteta jezgre može podnijeti, uzrokuje razvoj artroze.

Artrotski proces može zahvatiti svaki zglob, ali su pretežno zahvaćeni zglobovi donjih ekstremiteta i zglobovi kralježnice budući da su najopterećeniji. Izminka je primarna artroza interfalangealnih zglobova šaka, tzv. Heberdenova artroza u žena nakon menopauze. Artrotski je proces obično polako progresivan, te zbog toga vrlo rijetko dijagnosticiran na početku pojave. Na mjestima gdje se zglobna hrskavica istroši subhodralna kost sklerozira pa se formira ogoljela zglobna površina, tzv. koštana ćela. Na rubovima nastane koštano bujanje, tj. osteofiti. U subhondralnoj kosti dolazi do koštane pregradnje koja se očituje sklerozacijom ili ako je opterećenje preveliko nastaju pseudociste (tzv. detritus ciste). S vremenom nastaje zadebljanje i skvrčavanje zglobne čahure.

Simptomi

Bol je glavni i najčešći simptom artroze, a zatim se javljaju ograničena pokretljivost, deformacije zglobova, krepitacije u zglobovima pri kretnjama, osjetljivost na palpaciju, nestabilnost zgloba i hipotrofija, odnosno atrofija mišića. Ako je posrijedi artroza lokalizirana na zglobovima donjih ekstremiteta, subjektivne tegobe nastaju u početku hoda, a poslije se smiruju. Bolesnik se teško rashoda nakon dužeg sjedenja ili ležanja. Jači klinički simptomi, a posebno bol, izraženi su u fazi tzv. dekompenzacije bolesti. Krepitacije s fenomenom trenja nastaju ribanjem neravne površine hrskavice pri kretanju i ne moraju uzrokovati jače subjektivne tegobe. Nestabilnost zgloba uzrokovana je učestalim izljevima u zglobnu šupljinu uz smanjenu funkcionalnu sposobnost zgloba. Atrofija mišića posljedica je neaktivnosti, a može biti antalgična i funkcionalna. Konačna slika artroze - deformacije zgloba, glavna su morfološka značajka. Ima slučajeva artroze sa izraženim radiološkim znakovima bez simptoma i obratno (nijeme artroze). MR daje najviše detalja o uznapredovalosti procesa.

Liječenje

Liječenje se sastoji u smanjenju bolnosti mišićnog spazma, zatim u poboljšanju funkcije, sprečavanju kontraktura i osposobljavanja za aktivnosti dnevnog i profesionalnog života. Bilo da se radi o klasičnom načinu vježbanja i jačanju atrofiranih mišića ili o izokinetičkoj terapiji /treningu, uvijek je cilj ojačati mišiće oko zahvaćenog zgloba i na taj način smanjiti konkretno opterećivanje zglobnih hrskavica. Jedna od najvažnijih zadaća fizikalnog liječenja jest očuvanje, odnosno restauracija funkcionalne dinamičke ravnoteže zgloba uz uklanjanje eventualno postojećih kontraktura zgloba. U liječenju artroza pažnju treba posvetiti preventivi koja se u prvom redu sastoji od rasterećenja zgloba smanjivanjem tjelesne težine, uklanjanja vanjskih etioloških čimbenika, korekcije biomehaničkih uvjeta te primjene posebnih rasteretnih vježbi. Kako si još možete pomoći: izbjegavajte hladnoću, grijte bolna područja, pravilno se hranite, spavajte i sjedite u povoljnim položajima te smanjite tjelesnu težinu.