Biljke liječe: Lipa

Lipa

Lat: Tilia

Eng: Tilia

D: Die Linden

Fr: Tilia

Opis biljke:

Lipa je veliko drvo čije stablo doseže visinu od 25 do 30 metara, a starost od nekoliko stotina godina. Krošnja je gusto zatvorena, a listovi zagasitozeleni, koso srcasti, zašiljeni i pilasti, a s lica dlakavi.

Cvjetovi su na dugoj stabljici što je, otprilike, do polovine srasla sa pricvjetnim listom, a složeni su u štitaste cvatove. Pricvjetni su listovi duguljasti, blijedozelene boje, dugi do 8 cm i mrežasto isprepleteni žilicama.

Plod je okrugao i ima jedno sjeme. Cvijet je vrlo ugodnog mirisa. Cvjetanje traje 2-3 tjedna, a nekad se dogodi da prođe i za 5-6 dana. U usporedbi sa bagremom puno je nepouzdanija.

Od lipovog drveta dobije se aktivni ugljen, primjenjuje se u liječenju bolesti želuca i crijeva koje su prouzrokovane infekcijom.

Lipa voli pitomiju, plodnu i duboku zemlju, zaštićenu od vjetrova i sa dosta vlage ili nešto kiše u vrijeme cvjetanja.

Lipu treba brati čim počne cvjetati, kad su dvije trećine cvjetova rascvetani.

Precvjetala lipa nema nikakve vrednosti!!!

Cvat treba brati zajedno s priperkom (Flos Tlliae cum bractes), jer se vrlo rijetko traži bez priperka. Treba ju brati po suhom i lijepom vremenu. Lipov cvijet je blagog i ugodnog mirisa, a okusa je sluzavog, sladunjavog i pomalo oporog. U osušenom cvijetu ima vrlo malo eteričnog ulja, ali imaju u sebi željeza, kalcija, soli mangana, flavonide, kvercitrin, rutin, astragalin i njihove glikozide. Tanina najviše ima u priperku, on daje oporost čaju od lipe.

Lipov list također sadrži sluzi i ostale sastojake koji se nalaze u cvijetu, pa se za nuždu mogu upotrijebiti u istu svrhu.

I lipova kora ima mnogo sluzi. U cvijetu i u listu ima vitamina C. Potpuno mlad, tek otvoren list može koristiti kao povrće. Od lipovog drveta proizvodi se aktivan ugljen velike adisorptivne moči.

Stanište:

Lipa raste pojedinačno po planinama, a ljudi je sade vrlo često uz puteve. I bijela i crna lipa rastu po srednjoeuropskim bjelogoričnim šumama. Crna lipa se više javlja u nizinskim položajima, a bijela lipa raste više na padinama brdskog područja.

Raste po cijeloj Europi po brdskim šumama.
Povijesno značenje:

Stari Slaveni su živjeli u lipovim šumama. U legendama se spominje lipa kao sveto drvo, pa se može zaključiti da su Slaveni prije prijelaza na krščanstvo poštivali idolopoklonstvo šume, pa tako i mislima bili povezani sa lipom. Prema predajama vršili su obrede i podnosili žrtve lipi kao idolu. Običaj idolopoklonstva lipe zadržao se i kod Slavena koji su napustili staru domovinu pa utiču grančice lipe u krov svoje kuće ili stana, da je time očuvaju od gromova i požara.
Narodna uzrečica kaže :

"Cvjetokitna lipo, tebe u svoj srdi, niti Perun žarkom strijelom ne nagrdi"

Uobičajeno bilo i vjerovanje da lipa čuva čovjeka od zla i uroka. U lipovim šumama Slaveni su sabirali med i vosak.

Medovina ili medica bila je Slavenima omiljeno piće.

Iz mita, priča i povijesti lipe: već je Herodot oko 420. god. prije n. e. izvještavao da su Enari, jedno Skitsko pleme, u čast kulta Afrodite proricali iz lipovog lika.

I Plinije je dosta izvještavao o lipi, ali gotovo ništa o ljekovitosti toga drva.

U švicarskim sojenicama, gdje su se našli mnogi ostaci ljekovitog bilja, pronađeno je, doduše, liko od lipe, no to je služilo prastanovnicima Europe za izradu pletera i rogožine.

Drvo lipe uključeno je u mnoge bajke, priče, a i u povijest, pa je od prastarih vremena, poput bazge važilo kao drvo naklonjeno čovjeku, što najbolje pokazuje i čitav niz geografskih imena, povezanih s imenom lipe. Lipa je u ranijem dobu vrijedila kao drvo sudbine pa je po običaju sađena na dan rođenja muškog potomka.

PLOD LIPE
Ljekoviti dio biljke:

Za lijek se sabire cvijet sa pricvjetnim listovima (ako je lijepe zelene boje, bez hrđe). Inaće se beru samo cvjetovi u vreme kada su se otvorili i prije nego što ostare i promjene boju. Suše se u hladu, na prozračnom mjestu, ponajbolje na tavanu. Sabrani cvjetovi sušenjem moraju zadržati svoju prirodnu boju i ugodan miris.
Ljekovito djelovanje:

U službenoj su upotrebi cvjetovi lipe (Flores Tiliae) za poznati lipov čaj. Lipov čaj djeluje na umirenje grčeva i na pojačano znojenje. Kneipp jako preporuča lipov čaj kod bubrežnih bolesti, kao i kod zasluženja pluća i dišnih puteva.

Djelovanje na umirenje grčeva i na pospješenje znojenja pripisuje se eteričnom ulju s njegovim glavnim sastavnim dijelom farnezolom, nadalje sluzi, vosku i taninu. Naročito se brzo liječe kronični bronhalni katari iz kasne zime s višednevnom kurom lipovog čaja. Znojenje nakon uzimanja lipovog čaja ponekad se pripisuje djelovanju vruće vode kojom se čaj popari.

Najnoviji rezultati istraživanja ipak su pokazali, da je pojačano znojenje nakon uživanja lipovog čaja - slično kao i nakon uživanja čaja od bazgovog cvijeta - uzrokovano naročitim djelovanjem ljekovitih tvari na pospješenje znojenja zajedno s ostalim već navedenim, ljekovitim tvarima.

No, kod lipovog čaja treba upozoriti, da se taj čaj ne može upotrebljavati kao trajni napitak! Iako je lipov čaj, uz već navedenu ljekovitost, i čaj koji čisti krv i povoljno djeluje kod nervnih slabosti ili duševne prenapetosti, te pobuđuje rad srca, on može kod stalne upotrebe uzrokovati i oštećenja srca! To, u pučkoj medicini rašireno shvaćanje, našlo je u novije vrijeme i znanstvenu potvrdu.

Za kuru znojenja vrlo se preporuča mješavina lipovog cvijeta s drugim ljekovitim biljkama, Bazgom i kamilicom.
Ljekovite i djelotvorne tvari:

Cvjetovi sadrže još pobliže neistražene glikozide, koji pospješuju znojenje, nadalje gumu, sluz, tanin, eterično ulje, žutu boju (hesperidin), tartrate, malate, šećer, saponin, jednu ugljikovodičnu materiju, vitamin C.

Listovi sadrže saharozu, glukozu, mast, masno ulje (linolna kiselina), tanin, smolu, škrob, soli vinske kiseline, enzime i tragove vanilina.

Kod listova su ljekovite i djelotvorne tvari znatno uvjetovane staništem.

Čaj od lipe pospješuje znojenje, pa se upotrebljava kod povišene temperature. Posebno se koristi kod gripe i prehlade, te hunjavice. Zahvaljujući svojim djelatnim tvarima, čaj od lipe, pomaže nadraženoj i oštećenoj sluznici, te se koristi kod upale grla i za ublažavanje kašlja.

LIPA STABLO
Čaj od lipe:

Čaj od lipe zna se koristiti za ublažavanje grčeva, ali i za smirenje živaca, te kod nesanice. Oporavlja organizam izložen psihičkim naporima.

Kada zamijenite kavu sa šalicom čaja od lipe, ubrzo ćete osjetiti kako vam je nivo stresa znatno smanjen.

Kod konzumiranja čaja od lipe potreban je određeni oprez jer se ne smije konzumirati u prevelikim količinama jer može izazvati srčane tegobe.
Razne primjene :

Toplim sokom od svježe ubranih listova lipe, pomiješanim s malo bijelog vina, masiraju se zgrčeni udovi, što djeluje na smanjenje grčeva i umiruje bolove. Svježe ubrani listovi lipe preliju se vrućim, ne kipućim, laganim bijelim vinom, te se ostavi 5 do 10 minuta da odstoji, a zatim se ocijedi. Ovo je izvrsno sredstvo protiv bljedoće.

Prašak od lipovog ugljena, uziman iznutra, dijelom liječi rak, s obzirom da usisava sve otrovne tvari, a izvana posipan na rak kože ima isto ljekovito djelovanje.

Stucani lipov ugljen je dobar prašak za pranje zuba.

Iz lipovog lika priprema se, mlakom vodom, sluzava tekućina koja se s likom stavlja na opekotine. Liko od lipe kuha se u vinu i time se češće kupaju krastave i šugave rane, što djeluje vrlo ljekovito.

Izvor: koval.hr