Biljke liječe : Cimet

Cimet je jedan od najstarijih i najaromatičnijih poznatih začina koji se zbog svojih svojstava kroz povijest koristio i kao lijek. U novije se vrijeme cimetu, na temelju znanstvenih ispitivanja, pripisuju pozitivni učinci na artritis, bolove u želucu, gastritis, giht, gljivične i bakterijske infekcije, dijabetes, kandidu, lošu cirkulaciju, slabokrvnost, slabo pamćenje, menstrulane tegobe, povišeni kolesterol i trigliceride, probleme s jetrom i mokraćnim kanalima.

No, problem je u tome što nije svaki cimet ljekovit. Pravi se cimet dobiva samo iz vrste Cinnamomum zeylanicum Nees, a vrlo sličan sastav i miris pravog cimeta ima kasija (kineski cimet) koja se proizvodi od Cinnamomum cassia Blume. Ove su dvije vrste cimetovca najzastupljenije u kulinarstvu, no potrošač, nažalost, najčešće nije u mogućnosti dobiti proizvod za koji će pouzdano znati kojoj vrsti pripada, a u većini se slučajeva pod nazivom cimeta, prodaje kasija.

Najvažnija razlika u sastavu ovih dvaju vrsta cimetovca sa zdravstvenog gledišta je bitno veći udio kumarina, oksidiranog heterocikličkog spoja i biološki aktivne aromatična tvar koja se može naći u raznim biljkama, a ima štetno djelovanje na zdravlje. Znanstvena istraživanja su pokazala da već vrlo male doze kumarina mogu značajno oštetiti jetra i bubrege, posebno kod osjetljivih ljudi. Dokazano je njegovo hepatotoksično i hemoragijsko djelovanje.

Kumarin se nekada dodavao raznim proizvodima kao čista tvar zbog slatko-svježeg mirisa koji podsjeća na sijeno i vaniliju i palećeg okusa s gorkim podtonom. Međutim, zbog moguće opasnosti po zdravlje udio kumarina u hrani i zakonski je ograničen. Njegova koncentracija u prehrambenim proizvodima, u koje može dospjeti kao prirodna sastavnica nekih prirodnih aroma i biljnih ekstrakata, ograničena je na maksimalnih 2 mg/kg. Stoga budite oprezni s konzumacijom većih količina cimeta jer eterično ulje kineskog cimeta sadrži čak 5% kumarina, a eterično ulje pravog cimeta samo 0.45%!

Inače cimet je začin i kora s grana cimetovca, Cinnamomum zeylanicum Nees, malog zimzelenog drveta iz porodice lovora (Lauraceae). Mlade grane cimetovca redovito se režu i guli im se kora. Unutarnja kora se odvija, a zatim suši te se pri sušenju oblikuje u "pera" ili štapiće crvenkasto smeđe boje. Najmanji štapići umeću se u veće, a zatim se te cjevaste tvorevine jednoliko režu.

Cimetovac potječe sa Sri Lanke (bivši Cejlon), ali se danas uzgaja u većini toplih i vlažnih tropskih krajeva. Poput ostalih začina i cimet ima dugu i uzbudljivu povijest. Miris mu je fin i sladak, a okus topao, ljutkast i pomalo trpak. Zbog svojih organoleptičkih svojstava i fizioloških učinaka upotrebljavao se u kulinarstvu i medicini, a oduvijek je bio i nezaobilazni sastojak mirisnih kompozicija. Njegova primjena je i danas raznolika i vrlo raširena. U raznim oblicima dodaje se hrani kao začin i/ili aroma, a kozmetičkim proizvodima kao biološki aktivni sastojak i/ili kao sastojak mirisnih formulacija
Kasija odnosno kineski cimetovac potječe iz Burme. Poput cimeta i ona se dobiva iz kore nešto većeg zimzelenog stabla iz iste porodice. Štapići kasije su veći i grublji od štapića cimeta, a razlikuju se po crvenijoj boji te po tome što su uvijeni prema unutra s obiju vanjskih strana, za razliku od cimetovih štapića koji su najčešće uvijeni teleskopski. Aroma kasije je slična cimetu, ali je oštrija i peckava, snažnijeg i manje profinjenog mirisa i niže je cijene od cejlonskog cimeta.

Izvor : zdravzivot.com