Zašto volimo kopati nos?

Ne manje važno pitanje je i zašto bi netko doista htio kušati okus onoga što iskopa iz nosnih dubina?

Formalni medicinski termin koji se koristi za čin kopanja nosa zove se rinotileksomanija, a njome su se pozabavili liječnici Chittaranjan Andrade i BS Srihari s Institua za mentalno zdravlje i neuroznanost u indijskom Bangaloreu, prenosi BBC. Poslovično rečeno malo su odlučili i sami pročačkati po nosu i gurnuti svoje prste u tuđe noseve.

Spomenuti liječnički dvojac iz Indije napravio je studiju u kojoj su anketirali mlađu populaciju da bi stekli dojam koliko je učestalo kopanje nosa kod njih. Fokusirali su se na četiri škole, jednu koju pohađaju siromašniji učenici, dvije škole za učenike srednje klase te jednu školu čiji učenici imaju imućne roditelje.

Ukupno su Andrade i Shirari prikupili podatke od 200 učenika. Gotovo svi su priznali da kopaju nos, u prosjeku četiri puta dnevno. Tek njih 7,6 posto priznalo je da prste u nos gura više od 20 puta dnevno, ali je njih 20 posto mišljenja da imaju ozbiljan problem zbog toga što stalno kopaju nos.

Većina učenika opravdala je kopanje nosa svrbežom i čišćenjem nosne šupljine, ali njih oko 12 posto je preklo da to radi zato što je osjećaj kopanja nosa dobar.

Studija otkriva i kako u nos ne guraju samo prste. Trinaest učenika reklo je da u nos guraju pincete, dok je njih devet koristilo i olovke. Devet ih je priznalo kako degustiraju sadržaj iskopan iz nosa.

Većina nas zapravo može mirne duše odahnuti, jer povremeno kopanje nosa ipak ne spada u patološki poremećaj, no ipak ni takvo kopanje nosa nije bez vraga. Skupina nizozemskih istraživača otkrila je da kopanje nosa može pridonijeti bakterijskim infekcijama.

Kad se sve navedeno uzme u obzir, zašto onda mi i dalje tražimo "blago" po nosu?Možda je riječ o kombinaciji običnog zadovoljstva i lake dostupnosti šupljine za kopkanje ili je to možda dokaz čiste lijenosti. Bilo kako bilo, za kopanje nosa nema nekog pravog rješenja, osim biti što diskretniji i dalje.