Zašto ne postoji sladoled od grožđa? - 04.05.2015
Postavlja se pitanje kako je to moguće s obzirom da se radi o jednoj od najrasprostranjenijih voćaka na svijetu, ali izgleda kako još uvijek nismo otkrili način kako od nje stvoriti zadovoljavajuću slasticu. Glavno da već planiramo kolonizirati druge planete, a niti pišljivi slatkač ne možemo složiti...
Internetom kruži urbana legenda kako je prvi sladoled od grožđa pokušao spraviti slavni sladoledar Robert Green još tamo 1876. godine, ali nije uspio zbog prisustva antocijanina, molekule u samom plodu koja sprječava smrzavanje. Nakon stoljeća neuspjeha isto je pokušao i Ben iz slavnog lanca slastičarnica Ben and Jerry's, koji se na ovu nemoguću misiju odlučio kako bi osvojio Becky, sestru svog poslovnog partnera.
Ne znajući točno što radi, Ben je počeo dodavati u sladolednu smjesu i opnu (kožicu) grožđa, što je povećalo razine antocijanina te uzrokovalo stvaranje hladne kreme bolje čak i od klasičnog sladoleda. Svoje je otkriće odmah odnio Becky na degustaciju koja se, naravno, totalno oduševila, a dva-tri liza je dala i svom psu.
No, na njen i Benov šok, pas se nakon nekoliko trenutaka srušio i uginuo, a dvojac je tek kasnije saznao kako je grožđe za njih iznimno toksično. Ben je te informacije proslijedio farmaceutskoj industriji i vlastima koje 1982. godine zabranjuju proizvodnju bilo kakvih hladnih slastica od grožđa, a zabrana vrijedi sve do 2028. godine, prenosi Idesh.net.
U svakom slučaju, zanimljiva priča, ali sa stvarnošću ima otprilike veze kao i umjetnost s Tidalom. Istina, grožđe (i grožđice) jesu toksični za pse, ali ne toliko da životinja umre istog trena i niti u kojem slučaju dovoljno da se zbog toga zabrani proizvodnja jednog prehrambenog proizvoda, jer bi se na isti način morala zabraniti i čokolada, avokado ili grožđice.
Osim toga i same činjenice kako antocijanin stvarno djeluje kao svojevrsni antifriz, sve ostalo možemo smatrati bapskom pričom, a pravi razlog zašto nećete tako često naletjeti na sladoled od grožđa leži u činjenici da on jednostavno nema prirodnog okusa. Istina, svježe je grožđe slatko i prepoznatljiva okusa kada se jede u komadu, ali njega mu uglavnom daje kožica koja se pak vrlo teško prerađuje i ozbiljno narušava samu teksturu slastice.
Neki proizvođači zato koriste umjetne arome, ali niti to nije najsretnija opcija pa su oni, kao i potrošači, jednostavno odustali ili furaju ovaj okus na minimumu. /HMS/