Maškare,volimo li svi maškare

... poznato je pod različitim nazivima – karneval, fašnik, poklade, mesopust i sl., zavisno od regije, mjesta i običaja.

Sve su to nazivi za razdoblje  nakon  Nove  godine, pa  do  Čiste  srijede  ili  Pepelnice. U  to  vrijeme  svatko ima priliku  postati  netko  drugi ili nešto drugo, te se danas ovi dani smatraju zabavom za cijelu obitelj, posebno djecu.Narod od pamtivijeka poznaje običaje maskiranja, a ta tradicija je vrlo živa i danas. Blagdan Bogojavljenja, Sveta tri kralja, posljednji je dan božićnoga ciklusa. U starome Rimu u to doba godine održavale su se brojne svetkovine pod maskama - Saturnalije i Januarske kalende.

Te poganske običaje Crkva je nastojala kristijanizirati pa je to razdoblje nazvala svetom dvanaestodnevnicom. Poganske maškare raspršile su se potom u vremenu koje im je ostalo između Bogojavljenja i korizme. Neke od poganskih maski nisu nikada iskorijenjene, a može se steći i dojam da je Crkva namjerno poštedjela poklade kao suprotnost korizmi.

Dakle, možemo ustvrditi da podrijetlo karnevala seže do starorimskih svetkovina (Saturnalija, Luperkalija, Matronalija...), u kojima je prisutan Dionizov kult. U srednjem vijeku to je bio početak nove godine, a uz taj dan je u mnogim europskim krajevima vezana i tradicija biranja jednodnevnih kraljeva - to je službeni početak pokladnoga razdoblja.

Prvobitno značenje karnevalskih tradicija je zaštitno - zastrašivanje demona, zlih sila, duhova kako bi ih se udaljilo od ljudi, stoke, stanova itd. Za sam naziv karneval postoji nekoliko tumačenja - može mu izvor biti u latinskom pokladnom uzviku Carne vale! Koji znači zbogom meso!, ili od latinskoga carrus navalis što znači lađa na kolima, koja se nekada vozila po srednjoj Europi u pokladnim povorkama.

U pokladama, karnevalu, uočljiv je lik Karnevala koji je u naše krajeve stigao iz zapadno europskih zemalja. To je figura izrađena od slame, dronjaka, staroga odijela i sl. Uz njega su stalno i određena lica: obično sudac, krvnik, branitelj, tužitelj i dr. - s primjerenim grotesknim maskama, koje ga prate i na nekom, tradicijom utvrđenom mjestu, izvode „dramatski" prikaz - suđenje tome „zlotvoru".

Nakon „suđenja", „karneval" se svečano utopi, objesi ili spaljuje. Ovaj običaj, za koji se na zna kada je došao u naše krajeve, objašnjava se redovito kao pobjeda nad zimom, nevoljama, oskudicom i svim ostalim nedaćama koje su utjelovljene i uništene u figuri Karnevala.

Zanimljivo je da se danas na to gleda kao na vrstu zabave, folklor, tradiciju ili turizam koji se slavi svugdje u svijetu, a zapravo je poganski običaj.

Izvor: hum.ba