Mario Knezović, frontmen grupe 'Zoster': Svi smo mi imači kada

Iza neobičnog naziva ovog nosača zvuka krije se 11 pjesama urađenih u maniru koji do sada nije bio tipičan za popularni mostarski bend. Ispostavilo se, međutim, da je taj žanrovski zaokret bio pun pogodak, jer se, stopljen sa specifičnim stihovima frontmena i pjevača Marija Knezovića, mnogima dopao.

Prvi čovjek najpoznatijeg hercegovačkog sastava na početku razgovora za "Dnevni avaz" konstatirao je, također, kako su reakcije na "Imače kada" više nego dobre.

- Ljudima se album, zaista, sviđa, barem sudeći prema onome što sam vidio na internetu, od raznih komentara do recenzija. Uskoro ćemo "Imače kada" objaviti i u fizičkoj formi, na CD-u, ali u nekom malom tiražu.

Iz regea ste otišli u pop i retrorok žanr, kako je došlo do toga?

- Nismo imali unaprijed isplaniran zvuk. To je rezultat spontanog rada u studiju i različitih stilova ljudi koji su stvarali album. Nismo ništa kalkulirali i htjeli se dopasti nekome, važno nam je bilo da uživamo, da nam je dobro dok sviramo. Bilo nam je uzbudljivo snimati "Imače kada". Sami tekstovi pjesama su bili gotovi mnogo prije nego što smo ikakve zvukove dodavali.

Pusti mozak

Neke su pjesme već izazvale određene polemike tako da, naprimjer, po raznim forumima možemo pročitati nekoliko različitih tumačenja numere "Bezbolnim palicama"...

- To je ono što je dobro, što je pozitivno. Uvijek treba stvari sagledavati iz različitih kutova. Svako treba doživljavati pjesmu na svoj način. Tako barem ja radim kada slušam neku pjesmu, uopće me ne zanima šta je pisac htio reći, bitan mi je osobni doživljaj te pjesme. Najvažnije je da te pjesma nadahne, da pustiš mozak da zaplovi.

Vrijeme je, nekako, lajtmotiv albuma?

- Jeste. Zato što je vrijeme, u suštini, najvažnije i najskuplje što čovjek može imati. Mi, recimo, imamo vremena da radimo ono što volimo, da se bavimo glazbom. Uvijek je borba zbog vremena, čak i kada je, recimo, u pitanju borba zbog resursa. Znaš kako, čovjek se cijeli život trudi da što kvalitetnije provede svoje vrijeme na Zemlji, da što više vremena provede uz kavijar i šampanjac. Zato svako i pokušava da to svoje vrijeme što skuplje proda.

Kome je, onda, naslovna numera "Imači kada" posvećena?

- Svima onima koji imaju vremena da rade ono što hoće. Svi smo mi imači kada. Evo, ti i ja sada razgovaramo, jer imamo kada to raditi. Naprimjer, i Baka Slišković je imač kada, jer je imao kada igrati lopte. Ja sam, za razliku od njega, isto htio igrati nogomet, ali nisam imao kad to raditi.

Jeftin spot

Prije nekoliko dana objavili ste i spot za pjesmu "Izbjeglica". Otkud uopće ideja jednom rok bendu da se bavi ovom temom, koja, nažalost, sve više pada u drugi plan?

- Mislim da je 80 posto ljudi iz BiH bilo u izbjeglištvu, makar samo jedan dan. I ja sam bio u izbjeglištvu. Izbjeglice se dešavaju u svijetu, svakodnevno... A što se same pjesme tiče, ona je višeslojna. Priča je o pojedincu koji je izbjeglica u svakom pogledu, izbjeglica iz samog sebe.

Pretpostavljam da spot nije mnogo koštao s obzirom na to da u njemu glumi Vaš brat Slaven Knezović?

- Skoro ništa. Čak ni onog majmuna u spotu nismo platili, jer nam ga je posudio prijatelj.

Utječe li ekonomska i politička kriza na muzičare u BiH? Vjerovatno osjećate neke posljedice?

- Nemam dojam da naša glazbena scena zbog toga propada ili nešto slično. Mi smo samo zbunjeni ovim što se dešava. U svijetu se događa ne samo ekonomska nego i moralna kriza, a mi to u čudu poromatramo. Eto, tako se odražava da smo svi mi koji se bavimo glazbom, jednostavno zbunjeni. Što se tiče generalno politike, tu nemam nikakav komentar niti u bližoj budućnosti imam namjeru išta komentirati po tom pitanju.

U svijetu glume

Veoma ste aktivni na polju glume. Glumili ste u "Cirkusu Columbiji", a imate i ulogu u novom filmu Aide Begić "Mamac"?

- Izazov je to raditi. Na filmskim setovima atmosfera je uvijek super, imaš osjećaj da si dio nečega velikog... E, sad, drugo je pitanje da li bih se volio time baviti. Ja idem od filma do filma, ali ništa se tu mnogo ne pitam. Kada mi ponude ulogu, pristanem i to je to. Koliko bude ponuda, toliko ću i glumiti.

Navijam za pobjednike

Neostvarena želja?

- Možda nogomet. Da sam se više potrudio, možda bih tu nešto i napravio, mislim da sam bio talentiran. Danas nogomet i ne pratim nešto naročito, ali stignem pogledati pokoju utakmicu. Obično simpatiziram one koji pobjeđuju. Kada Barcelona nekoga pobjeđuje, navijam za nju, a kada gubi, onda za one druge. Zašto bih tugovao?

Uglavnom dokoličarim

Kako provodite slobodno vrijeme?

- U suštini, vodim izoliran život ovdje, u Mostaru. Imam neki svoj đir, uži krug prijatelja. Kada ne putujem s bendom, uglavnom dokoličarim. Najviše uživam upravo u tim putovanjima, to mi je od djetinjstva velika ljubav. Svako putovanje predstavlja mi uzbuđenje.