“Evo me doma, dobre volje sam odma’, na materinoj spizi šta skuva' ću izist'

Nakon engleskih pudinga, pita i čajnih kolutića stigla kući na kalju, sarmu, čvarke...

Drugi dan po dolasku kući tati ustukla ledja i govori meni da prinesem s mamom nešto iz auta do podruma.

Otvorim gepekt da vidim o kakvom se čudu radi pa osjetih po mirisu sta je.

Ukiseljeni kupus iz blidinjskog podruma koji je na kiseljenje stigao iz Bugojna.

Nego, povukla ja onu bacvu, kad ona voda me zalila. Vristim ja kako cu se cut i nakon 3 tusiranja kako to bazdi.

Malo poslije mater kaze kako će pristavit kalju popodne, a meni srce k'o kuća se razjarilo.

More! Dašta nego sritna!

Pola lonca sam satrala sama k'o da su me u Engleskoj na robiju stavili pa ništa dva miseca okusila nisam, tako sam poludila za kaljom.

Dan poslije zove mene prijatelj iz Zagreba i govori kako jede Hercegovacki pršut, a ja ti njemu na to, kako u nas u kuci nema pršuta na što tata iz hodnika meni govori:

"Kako mores reć' da nema eno ti ga pun podrum!"

Dobacih prijatelju "Ima, ali će ga nestat!" 

Prekjučer, namlatim se mladog luka i jaja, operem zube tri puta i dalje bazdim. Otišla na ispovid, sve se razbižalo isprid mene da sam prva na red došla.

Crno vino je najbolja medicina. Popila sam nekoliko litara tako da je vjerojatnost da se prehladim ravna nuli. Bit će ovo mirna i zdrava zima.

Bila sam i Udovica na pečenju, kupus salati i krumpirima. Sve zalila pivom, a prodisala treći dan.

Morat cu se okanit saransaka, sve se vještice razbižale nemam s kim kave popit...

Lipa nasa Ercegovina.

Radujem se sarmi i jedva čekam da je smotam za koji dan...