FOTO  Ušao u zloglasni zatvor gdje se ni čuvari ne usuđuju ući

"Ljudi se brzo opuštaju uz mene", govori Hinton za Guardian i nastavlja: "Bio sam s članovima bande u El Salvadoru i nakon samo pola sata rekli su da pođem s njima. To bi uplašilo mnoge ljude, ali djelovali su opušteno pa sam pristao. Počeli su pušiti travu, a nedugo zatim jedan od njih izvukao je i pištolj. Inače ne ulazim u takve situacije, ali ponekad sam naivno nesvjestan onoga što se događa oko mene".

Inače, El Salvador je najnovija misija 50-godišnjeg fotografa koji tu i tamo odradi i poneku kampanju za Adidas ili Nike. Tijekom karijere posjetio je Gazu, Egipat, Indoneziju, Filipine, Indiju, Venecuelu, Brazil i Afriku, a posljednjih se godina usredotočio na siromašne četvrti zemalja u razvoju, a u tu se priču uklapa i El Salvador, država koja ima najveću stopu ubojstava u svijetu.

"Svi se bave bandama. Dosad sam to izbjegavao jer moja je ideja bila prikazati da je 95% ljudi koji žive u favelama, normalno", govori Hinton i dodaje da je mišljenje promijenio nakon što je čuo da je rat između dviju suprotstavljenih bandi, MS-13 i 18 Street (Barrio 18) - nakratko okončan. To mu je dalo priliku da istraži razloge koji su doveli do obračuna i da se pozabavi ljudima, a ne oružjem. Nažalost, primirje je okončano, a nasilje je ove godine gore nego ikad.

Posjetio je Penal de Ciudad Barrios, zatvor namijenjen isključivo članovima bande MS-13 u kojem trenutno 2600 zatvorenika iako je kapacitet samo 800. Zatvorenici imaju vlastitu pekaru, radionice u kojima proizvode namještaj i igračke, a unutra se nalazi i bolnica u kojoj sami rade. I dok mnogi njegove fotografije smatraju uznemirujućim, Hinton govori: "Njihova mi lica djeluju pasivno. Bili su stvarno dobri prema meni. Sjedili smo i šalili se. Bio sam siguran među njima jer pozvale su me vođe bande".

Bande MS-13 i Barrio 18 nastale su među imigrantima iz Salvadora koji su osamdesetih godina prošlog stoljeća pobjegli zbog građanskog rata i završili u Los Angelesu. Kad je rat završio 1992., poslani su nazad u El Salvador, a sa sobom su povukli i kulturu bandi. Upravo je to zaintrigiralo Hintona koji je u prvi plan stavio priču o građanskom ratu i klasnim konfliktima koji još uvijek bjesne u El Salvadoru.

Hinton ih nije htio predstaviti kao bezumne nasilnike već objasniti da se takvo nasilje rađa u siromašnim i podijeljenim društvima. Štoviše, u prvi plan ne želi stavljati nasilje već patnju i ljudskost na koju je naišao među stanovnicima Las Victoriasa:

"Umjesto da na ta mjesta gledamo kao na prijetnju prepunu loših ljudi, moja je namjera bila reći da su ovo samo obitelji koje žele iste stvari kao i mi. Žele posao, pristojan dom i bolji život za svoju djecu. Imaju osnovne ljudske potrebe na koje svatko od nas ima pravi. Suosjećam s mnogim članovima bandi. Tamo su, zarobljeni su i nemaju što drugo".

Adam Hinton također dolazi iz razorene obitelji. Odrastao je u jugozapadnom dijelu Londona. Njegova majka bolovala je od shizofrenije, a u zatvoru je završila nakon što je izbola drugi ženu. Iako ne prihvaća kritike onih koji tvrde da njegov odgoj hrani njegovu želju da se bavi patnjama ljudi s ruba, priznaje da razumije zašto bi netko to pomislio. Ako ništa drugo, tvrdi da mu to pomaže da ostane pribran u opasnim situacijama. Svoja je iskustva i fotografije odlučio kompilirati u knjizi "MS-13".