Tražio prijatelja iz vojske: Jožu ću vidjeti nakon čak 56 godina!

Tražio sam Jožu godinama, išao na policiju s koje bi me vraćali. Rekli bi mi da je davno to bilo, da mu ni prezime ne znam, i da mi pomoći ne mogu. Ali ja sam, zahvaljujući svojoj kćeri i društvenim mrežama, Jožu pronašao! Čuli smo se jučer, bio sam toliko uzbuđen i sretan, da sam ga i opet zaboravio pitati da me sjeti svog prezimena! Nisam ga pitao ni što je radio zadnjih 56 godina, baš sam bio zbunjen!,  ispričao nam je, u suzama radosnicama, Toma Faltin (77), Banjalučanin koji od 1995. godine živi u Karlovcu.

Njegova i Jožina priča počinje i završava 1963. godine u Mostaru, u kojem su zajedno šest mjeseci služili JNA.

Ali sad je dobila nastavak.

- Toma Faltin traži prijatelja iz vojske. Bili su zajedno '63. u Mostaru. Prijatelj je na slici lijevo, ime mu je Joža, iz Duga Rese je. Na žalost, ne sjeća se prezimena. Molim dijelite, možda ga netko zna - napisala je na Facebooku u utorak Andrea Faltin Bijelić, Tomina kći.

Nije trebalo dugo da se oglasi osoba koja je otkrila da je riječ o Joži Lesiću, Tominom vršnjaku.

Malo po malo, došlo se do telefonskih brojeva, i stari prijatelji iz vojske su se čuli. Joža je 45 godina živio i radio u Njemačkoj, otkad je u mirovini pola godine živi u Dugoj Resi, a ostatak na moru, u Dramlju.

Dogovorili su susret čim završi sezona, negdje u Karlovcu. Susjedi su već godinama, od Jožinog povratka u Hrvatsku, ali nikako jedan do drugoga nisu mogli. 

'Služili smo dvije godine' 

- Napokon sam ga čuo, i bio toliko sretan! Jedva ga čekam vidjeti - sretan je gospodin Faltin. On i Joža su, priča nam, zadnja generacija koja je JNA služila dvije godine.

Tako ga je zadesio i Mostar, a u njemu, na veliku sreću, i Joža, Banjalučanin. Bili su nerazdvojni pola godine.

- Ma bilo vam je to pravo prijateljstvo. On je meni "legao" na prvu, tako i ja njemu, nastavlja priču gospodin Faltin.

Pitamo ga jesu li zajedno u Mostaru tražili i djevojke.

- Ma nismo ni pokušavali, djevojke su bježale od vojnika! Išli smo skupa na igranke, to jesmo, ali s djevojkama nije bilo puno sreće, to je došlo kasnije, smije se gospodin Faltin.

Živi u Karlovcu sa suprugom Ljubicom, ima kći i sina, blizance, odrasle ljude. Jedva čeka, kaže, ponovno vidjeti svog "druga".

Na pitanje kako to da mu je zaboravio prezime, odgovara kako je 56 godina jako dug period, a starost "vražja stvar". Bio je i rat, životi su se posvuda rasuli, mnogi ljudi zaboravili jedni druge, zaključuje gospodin Toma.

'Pravo je čudo što smo se našli!' 

Njihovom ponovnom susretu veseli se i izgubljeni prijatelj Joža Lesić, s kojim smo se čuli u Dramalj. Jako se iznenadio, kaže, kad je dobio poruku da ga je Toma pronašao, i molbu da mu se javi. 

- Odmah sam ga nazvao, pa to je pravo čudo što smo se opet našli! Nismo dugo pričali, malo smo oboje bili zbunjeni, ali ćemo se uskoro vidjeti, sretan je. U Njemačkoj je punih 45 godina, kaže, radio kao električar u jednoj tvrtki, a kad je zaslužio mirovinu, sa suprugom se vratio u Hrvatsku.

U Dramlju se bave turizmom, i baš im je gužva, kažu, pa se gospodin Joža za nas nije mogao i fotografirati. Djeca su im ostala u Njemačkoj, no do njih će, i opet zahvaljujući društvenim mrežama, sigurno doći ova lijepa priča.