Suzuki u Gaudeamusu

Pa mi je rekla da mogu hakirati wifi od Hertronica ako znam. A ja sam hakirao normalno samo neću reć tati jer on radi s njima. Tako da ti sad mogu pisati i elektronskim putem a i češće.

Sinoć sam bio u Posušju, u noćnom klubu koji svi zovu Elefant a piše se Gaudeamus.

To ti je još jedna posebnost ovog dragog naroda s kojim živim.

Oni kad kažu npr, jebi se, npr, to kod njih znači baš si mi drag.

Jel sad vidiš kako su Hercegovci divan i specifičan narod.

Kad ti recimo Amerikanac kaže fuck off to uopće ne znači baš si mi drag nego znači baš to "jebi se".

Tako u Hercegovaca Slon-Elephant znači Gaudemaus - Veselje i kad ti kažu ajmo u Slona, to znači idemo se zabavit da nam bude veselo.

Trenutno je u ovdje godina slona, i svi su zato valjda veseli.

piše: Suzuki l poskok.info

Ovo mi je prvi put otkada smo doselili u Grude, glavni grad ove drage multietničke republike HercegBosne, da smo otišli u susjedno mjesto koji je nekada bio glavni sveučilišni grad ove republike gdje je bilo sjedište Fabusa, uglednog fakulteta iz Novog Sada. A kako je samuraj koji se zvao Čamber koji je bio dekan tog fakulteta zbog pjevanja ustaških pjesama, koje su tu zabranjene, pobjegao u Sarajevo, koje mu je dalo azil ugasio se i taj fakultet.
Namjerno kažem multietničke republike HercegBosne jer su sve ostale zemlje u okruženju etnički očišćene u posljednjim samurajskim ratovima. Najviše Slovenija, pa Srbija i Hrvatska, pa daleka sjeverna Bosna koja se sastoji od Republike Srpske i Islamske države FBIH. One su kažu najgore etnički očišćene i u njima ima više Kineza nego Japanaca. Što je totalno meni bio šok.

Kako je u Posušju ukinut taj univerzitet iz Novog Sada ostalo je puno studenata, koji su preživljavali baveći se glazbom, tako da je danas Posušje muzičko i glazbeno sjecište putova i možda jednog dana tu nikne muzička akademija.

Posušje je predivan gradić. I tamo žive predivni ljudi. Posušje ima skijalište i golf teren, a napravili su i tunel i sad imaju svoju plažu u Brelima. Tako da je to jedini grad na svijetu u kojem ujutro možeš skijati, a popodne se sunčati na plaži ili loviti prstace.

Posušje ima i spomenik nekom brkatom fratru koji je čitao knjigu nad bunarom, a umro je u dalekoj i susjednoj zemlji Bosni. On je kažu bio jako važan jer se dopisivao s Bečom. Kažu i da je zaustavio nekakvu rekonkvistu. Prezivao se isto kao neki ratni zločinac, ali ovaj fratar je bio dobar samuraj i nikog nije ubijao.

Kako mi je tata objasnio rekonkvista je bila konačni obračun , osveta nad samurajima Otomanima ili kako se u bušido rječniku kaže 復讐.

Dugo godina ovom ponosnom zemljom vladalo je mongolsko pleme Turci iz Turske al su se zvali Otomani. Oni su pobjedili mnoge protivnike. Neke su toliko mrzili da su ih potpuno istrijebili, što nije nimalo ratnički ni junački jer se pobijeđenome nikada ne smije oduzeti čast. To znači da su Turci drugima uradili što i nama Amerikanci kada su nam u Hirošimi oduzeli čast.

To pleme koje su gotovo istrijebili zovu se Armenci. Armenci su veliki narod i velika nacija jer su dali Agasija. A Agasi je veliki čovjek i ratnik. Armenci tvrde da su Otomani napravili nad njima genocid. Turci tvrde da nemaju ništa s Otomanima, ali se ljute što Armenci tako pričaju.

Uglavnom kad je krenula ta rekonkvista, samuraji iz Hrvatske, i samuraji iz Srbije krenuli su rušiti sve otomanske hramove u tim zemljama. Isto se počelo događati i u Hercegovini i po susjednoj zemlji na sjeveru koju zovu Bosna. Tamo su zapaljeni mnogi otomanski hramovi, i samuraji iz Hercegovine i Bosne tjerali su pristalice samuraja Otomana da ili bježe ili se vraćaju na staru vjeru od pravoga Boga.

Tada je taj brkati fratar iz Posušja, koji je taj dan čitao knjigu nad bunarom, pronašao podatak, da ti samuraji, koji su prešli na vjeru otomansku, nisu Otomani, nego da su njihova braća.

I poslao je sms u Sarajevo premijeru Sarajeva, i rekao da se ne dira to pleme, jer da su to naša braća i da im se ne ruše hramovi jer da je pravi Bog i brkin i njihov i da je Bog jedan. Tako da su otomanski hramovi izgorjeli svugdje osim u Hercegovini, i u toj dalekoj zemlji na sjeveru koju zovu Bosna, a koju mi tata ne da da idem jer su gore kaže pojavili se nekakvi ISIL-ovci.

To su kažu u vijestima opaki hakeri kako sam razumio i nije mi sigurno ići gore jer je moguće da mi ubace virus u Ipod, a navodno kad te uhvate otkinu ti masku s Ipoda, tako tata kaže.

Kao i Gruđani, i Posušani se pozdravljaju specifično,

To su lijepi narodski pozdravi, i u skladu su s vjerskom i duhovnom tradicijom ovog naroda koji je jako pobožan i miran.

Kad Posušani ne vide dugo prijatelja iz Gruda kažu mu : "Pa di si ti čovječe prčimtimater".

Kod nas se kaže samo: "pa gdje si ti prijatelju", i mi Japanci uopće ne iskazujemo ushićenje kad nakon dugo vremena vidimo dragog prijatelja, barem ne u mjeru u kojoj ga iskazuju Hercegovci. Zato ja volim ove ljude jer su jako iskreni i srčani.

Najčešće se pozdravljaju sa "issusatidisitidosad, jeboteotac, jebotebog", i slično, najčešće su to ujedno i najljepše zdravice tu. Nisam ih još preveo, ali pomalo ih učim i svi mi se smiju kad ih izgovaram. Recimo kad kažem konobaru, dečko daj mi sok, jebotebog, i daj njima šta će popit, meni se svi smiju i jako sam popularan, a smijala mi se i jedna Andrea koja mi se jako sviđa.

Narod se tu često pozdravlja tim pozdravima i baš su dragi i veseli. I pobožni to moram naglasiti, jer mi je većina drugova, oko tri ujutro rekla, da moraju kući jer je misa u deset.

Misa je njihov vjerski obred gdje idu posle disko kluba, zahvaljivati Bogu na činjenici da su preživjeli. Jer nisu tu izlasci kao kod nas. Ovdje je noćni izlazak pravi rizik, i izlaze samo hrabri, a svi su hrabri tako da izlaze svi, i uspjeh je ako dođeš kući čitav i u komadu.

Za razliku od Gruda koje imaju 4 ulice, Posušje ih ima mnogo više. Tamo ih je preko 10. I stvarno djeluju kao pravi grad, a imaju i 4 uređena pločnika i jedan drvored. I puno puno više lampi koje svijetle od Gruda. Imaju i lijep zeleni park na kojem sam vidio jednu japansku trešnju.

Shvatio sam da se u Posušju puno radi, proizvodi i da je narod jako bogat i mobilan. Kako? Pa lijepo. Na ulazu u grad dočeka te nekoliko trgovačkih centara. A trgovački centri postoje samo tamo gdje se puno proizvodi. Ali industrijska zona vjerojatno je izmještena negdje van grada samo je nisam još ugledao, ali to ću drugi put s tatom. Osim toga u gradu je puno kladionica, a one su zna se samo tamo gdje je blagostanje i višak novca.

Osim toga Posušani se puno kreću, to sam shvatio po broju benzinskih pumpi. Recimo cijeli Tokio ima 70 benzinskih pumpi, a Posušje, koje je stostruko manje ima ih čak 30. To znači da se Posušani u prosjeku kreću nekoliko puta više od stanovnika Tokija. Naš predsjednik je govorio da Japanci imaju sve više problema sa gojaznosti i nemobilnosti. Zato mislim da bi predsjednik Tokija trebao posjetiti premijera Posušja.

Moguće je da je to zato i što Posušani neće da koriste metro, ali kako smo mi došli s autom metro nisam koristio.

Noćni život u Slona je baš dobar. Prvo što sam napravio kad sam došao je bilo to da sam se prvi put u životu napio ali to ne smijem reći tati, a ti ne govori mojima. Budući da u Slon izlaze i Europljani iz susjedne EU nije mi bio problem komunicirati jer Europljani iz Imotskog, Splita, i Šibenika jako dobro govore engleski. A razumiju i sve psovke. Naročito samuraji iz Imotskog koji su čak u tome bolji od domaćih Posušana.

U disku je svirao odličan bend. Al nisam mu upamtio ime. No nije važno. Shvatio sam da sviraju onu pjesmu "Lepi Grome moj" i totalno sam se otkvačio na to jer mi je pjesma skroz moćna.

Kažu da tu nekada dođe i gostuje i veliki Miroslav Ilić, a jednom je viđen i Mirko Filipović. Moja rodice, zamisli da uhvatim selfie s Mirkom Filipovićem pa ja bi bio glavni u Japanu.

Draga rodice, u Hercegovini još uvijek postoji podjela na kaste. Kao u srednjovjekovnom Japanu. tako da u disko Slonu mladi stoje podijeljeni po raznim ložama. U jednoj loži sjede oni što voze E klasu, u drugoj oni što voze C klasu a u trećoj svi ostali. To mi se jako svidjelo jer oni čuvaju svoju tradiciju, i nisu se prodali Zapadu kao mi.

Štoviše oni više naginju na istok, recimo Indiju. Vole tako stajati u gužvi, bez obzira što je znojno i zadimljeno, i promatrati se iz raznih loža. Jako poštuju djevojke, jer sam primjetio da jako slabo im upadaju, a ako to čine čine s pristojne udaljenosti od dva tri metra. To je jako lijepo i gospodski. Primjetio sam i to da su ovde cure pristojne i fine, i uopće se ne obraćaju muškarcima kao kod nas gdje ti samo upadnu. A nisu lezbijke, jer se tu lezbijke kažu uopće ne rađaju. Takva je klima da se to ne pamti kaže baba Marićuša da se tu rodilo žensko što je skakalo na žensko.

Djevojke su lijepo obučene, i baš s mjerom. I većina, kao i naše gejše , imaju lijepu bijelu šminku na licu i istaknute oči. Pošto one imaju male oči nastoje da izgledaju kao Japanke i ja sam ponosan što smo mi tu jako popularni. Meni su se svidjele neke djevojke koje imaju velika ramena, i široke vratove. Iako se one tu slabije udaju, jer su sada u modi tanke i mršave, mislim da bi kod nas u Japanu išle ko halva, kako kaže Jasmin iz Mostara koji radi s mojim tatom u Grafotisku. Ne znam što taj izraz točno znači al se koristi kad se neka roba dobro prodaje.

Kada smo ja i tata doseljavali u Hercegovinu, rekli su nam sve će biti ok samo nemojte da pričate kako volite Srbe, ili Bošnjake. Meni je to potpuno nejasno jer su sinoć u disku svirali Srbi a bilo je i Bošnjaka u publici. Bio je i rođak od bivšeg premijera Posušja koji se zove Bošnjak, i on im je isto pljeskao. Mislim tim Srbima.

Ja sam u jednom trenutku shvatio da su Srbi jako popularni u Posušju i među Hrvatima i među Bošnjacima i moram to što prije reći tati.

U disku sam vidio i puno drugarica iz Gruda. I pozdravio sam ih. Al one su se pravile da me ne poznaju. A može bit i da su bile pijane.
Draga rodice, pozdravljam te opet hercegovačkim pozdravom...ostaj mi dobro, zdravo i jebi se. Javim se uskoro...

Suzuki , 4.5. 2015
Grude, HRHB