Šiptar je bio nemilosrdan, ljudi su samo nestajali, tukao je čak i kuharicu

... Blic, N. K., jedan od stotinu radnika koji su u periodu od travnja do kraja studenog 1999. zidali čuveno mafijaško leglo u Zemunu.

- Kada smo došli na gradilište, radili su se temelji. Mjerili smo teren i vidim ja tako jednu rupu. Duboka tri metra. Pitao sam što je to, a čujem 'tu će da biju'. Betonirano i nema ničega. Može se spustiti samo ljestvama. Možda se netko i šalio, ali ono što smo vidjeli, i strah i šutnja, kao i batine, nije bilo naivno, niti smiješno - priča N. K. koji je želio ostati anoniman.

Batinanje u spomenutoj rupi nije imao prilike vidjeti, ali je uskoro vidio kako tuku čovjeka na ulici.

- Tukli su ga Duletovi ljudi jer nije htio prodati neku kućicu u susjedstvu. I nije on jedini dobio batine. Bio je tu i jedan koji je u ulici ispod gradio zgradu. Trebali su mu radnici. Platio je duplo, samo da rade kod njega. A onda se pojavio Spasojević. Pitao je gdje su ljudi i otišao do susjednog gradilišta. Taj je dobio takve batine da je unakažen, a radnici su se vratili odmah - priča N. K.

Na pitanje kako se uopće našao među ljudima koje je angažirao Dušan Spasojević, zvani Šiptar, on objašnjava da su svemu kumovale zemljačke veze.

- Kada je počela da se gradi Šilerova, pozvao me je stric, koji je sada pokojni, Dušan K., koji je bio građevinar. Poznavao je Spasojevića jer su zemljaci, iz okoline Leskovca. Svi građevinci su u početku bili 'zemljaci', tako su se i zvali. Nisam imao posla i stric me je zvao da dođem na gradilište. On je bio tesar i istovremeno nadzornik - priča N. K.

Svoj prvi susret izbliza s poslodavcem, odnosno čovjekom koji je 2003. organizirao ubojstvo srpskog premijera Zorana Đinđića, N. K. potanko opisuje.

- Sjećam se da je nosio uvijek blještave, nove tenisice, i kožnu jaknu. Svi smo stajali u stavu mirno kad bi se pojavio. Mi radnici smo jeli u kafiću u blizini. Gazdarica je bila Marija, zapamtio sam joj ime, jer me je zbog nje duša zaboljela. Radnici su se požalili Duletu da je hrana loša. Jednog dana mi tako jedemo i on ulazi, prilazi mom stricu, uzima njegovu žlicu i proba. Odmah je otišao do Marije, i udario joj strašan šamar! Od tada, hrana je bila sasvim drugačija - kaže N. K.

Kako kaže, jedna grupa radnika je radila temelje, a druga je bila zadužena za dio s bazenom. Kontakte nisu imali međusobno, već je svatko morao raditi i gledati svoja posla.

- Bio je jedan njegov čovjek koji nam je isplaćivao novac. Davali su nam dolare. Jednom je dio radnika dobio lažne dolare. Kada je saznao, Dušan je pare zamijenio, a tog čovjeka koji je nam je dijelio novac više nismo vidjeli. Svi smo bili u strahu od Spasojevića, ali je on, činjenica, imao poštovanja prema mom stricu. Zvao ga je 'majstore' - kaže N. K.

Vođe zemunskog klana Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković Kum u Šilerovoj ulici u Beogradu podigli su tri objekta od gotovo 1500 četvornih metara, s velikim bazenom na imanju opasanim visokim bedemima. Vođe klana su u izgradnju zdanja i materijal uložili najmanje osam miliona eura. Njihova tvrđava u Šilerovoj srušena je i praktično sravnata sa zemljom u vrijeme policijske akcije 'Sablja' 2003. nakon Đinđićevog ubojstva.

Čelnik najozloglašenijeg klana u povijesti srpskog podzemlja ubijen je prilikom pokušaja uhićenja ubijen u okršaju sa policijom, zajedno s Miletom Lukovićem Kumom, piše Blic.