Žrtve maltretiranja na društvenim mrežama su pretežno muškarci

No, novi oblici interakcije donose sa sobom i nove probleme, koje mnogi ne prihvaćaju ozbiljno ili možda jednostavno ne znaju kako se postaviti prema njima.

Britanska organizacija koja prati slučajeve uznemiravanja preko elektroničkih komunikacijskih kanala (ECHO), uočila je da je broj izvješća o takvim slučajevima sve veći, pa su u travnju ove godine proveli istraživanje koje je pružilo bolji uvid u obrasce ponašanja u slučajevima tzv. "cyberstalkinga".

Riječ je o slučajevima u kojima se koriste suvremena elektronička sredstva komunikacije s namjerom maltretiranja, uznemiravanja ili praćenja drugih osoba. Iako slični, takvi slučajevi nisu isto što i krađa identiteta. Lažno predstavljanje se najčešće povezuje s ostvarivanjem neke koristi za počinitelja, prvenstveno financijske. Za razliku od njih, slučajevi maltretiranja su usmjereni protiv osobe, a razlozi mogu biti razni.

Prema rezultatima navedenog istraživanja, objavljeno u Guardianu, maltretiranje preko interneta i elektroničkih uređaja, koje je u Velikoj Britaniji postalo češće od fizičkog, se u većini slučajeva događa od neke nepoznate osobe ili površnog poznanika, pa je i teže pretpostaviti razloge zbog kojih se osoba odlučila na takvo što. Međutim, rezultati su ukazali i na druge značajne razlike, pa se tako samo može pretpostavljati s kakvim se sve rizicima žrtve mogu susresti.

Važnija razlika koja pomalo iznenađuje je da su žrtve pretežno muškarci. Njih 40 posto, od ukupno 250 osoba uključenih u istraživanje, se izjasnilo da su bile žrtve maltretiranja, što je u suprotnosti s podacima za slučajeve fizičkog zlostavljanja. Što se tiče kritičnih dobnih granica, većina žrtava bilo je između 20 i 39 godina, unatoč tome što su istraživanjem obuhvaćene osobe u rasponu od 14 do 79 godina starosti, a kao najčešće sredstvo uznemiravanja, svaki peti ispitanik naveo je društvene mreže.

U odnosu na žrtvu, razlikuje se i način kako će osoba reagirati na posljedice maltretiranja. Muškarci više strahuju za svoj ugled i percepciju drugih, a prijetnje kod žena uzrokuju strah za sigurnost djece i vlastite obitelji. Autori istraživanja su izjavili da je čak oko trećine žrtava zbog posljedica takvog maltretiranja razvila oblik posttraumatskog stresnog poremećaja.

Razloga za takav strah ima, tvrde psiholozi. Anonimnost koju pružaju lažni profili na društvenim mrežama ostavljaju dosta prostora počiniteljima. Imaju jednostavan pristup fotografijama svojih žrtava, a to je samo jedna od stvari koje mogu zloupotrijebiti. Lažnim optužbama se može nanijeti nepovratna šteta ugledu pojedinca među prijateljima, utjecati na ponašanje drugih prema žrtvi, a odajući dojam da počinitelj zna gdje žrtva živi, prijetnje smrću ili fizičkim napadima mogu biti izrazito stresno iskustvo. U nekim slučajevima je čak zabilježena upotreba GPS uređaja kako bi počinitelj doista i doznao gdje živi osoba koju progoni.

Iz toga proizlazi da je razborita upotreba interneta i ostalih uređaja presudna da bi se smanjila vjerojatnost da se osoba nađe neželjenoj situaciji. Prije svega je potrebno voditi računa o tome na koji način i gdje objavljujemo privatne informacije i je li ih uopće potrebno objavljivati na javno dostupnim sadržajima. Treba biti oprezan i kod susreta koje dogovaramo s ljudima koje smo upoznali preko interneta i koje podatke njima dajemo, a kod korištenja interneta treba provjeriti kakav sustav zaštite od mogućeg maltretiranja daje naš operater.

U slučaju da se osoba ipak suoči s takvom situacijom, može pokušati i sama nešto napraviti. Najprije treba pokušati objasniti osobi s kojom ima neželjeni kontakt da ne želi daljnju komunikaciju, a sve sporne poruke sačuvati kao dokaz. Pomoću specijaliziranih programa možemo filtrirati poruke koju dobivamo, možemo se obratiti i operateru za pomoć, a u ekstremnim situacijama možemo slučaj prijaviti policiji.