PROHIBICIJA Na današnji dan u SAD-u zabranjena proizvodnja, točenje i prijevoz alkohola
Izraz lude dvadesete u američkoj povijesti najbolje opisuje razdoblje 20-ih godina prošlog stoljeća. Jedan od najvećih razloga za taj epitet, zasigurno je donošenje 18. ustavnog amandmana, kojim je 16. siječnja 1920. uvedena glasovita prohibicija, odnosno zabrana proizvodnje, točenja i prijevoza alkoholnih pića.
Prohibicija je prividno imala uzroke u moralnim, etičkim i religijskim stajalištima određenih skupina.
Zabranu proizvodnje alkohola podupirali su i industrijalci nadajući se da će tako povećati učinkovitost radništva na poslu. Ali sve to imalo je debelu političku podlogu. “Suhi” režim, umjesto da iskorijeni pijanstvo, doveo je do najpijanijeg razdoblja američkog života. Poznati komičar Groucho Marx s pravom se našalio: “Bio sam trezvenjak sve do prohibicije.”
Legalne točionice su zatvorene, a ilegalna prodaja pića, kojom su gospodarili gangsteri, porasla je do nevjerojatnih razmjera. Lavina korupcije i kriminala srušila je društveni moral na najnižu razinu.
Smatra se da je u Chicagu poslovalo 20 tisuća tajnih točionica. Samo su Al Capone i njegova organizacija 1927. zaradili 60 milijuna dolara od ilegalne prodaje alkohola, a poznato je da su podmićivali i pola policije Chicaga za zaštitu.
Uskoro je kršenje 18. amandmana postala moda što su je prihvatili svi građani vođeni najvišim političarima. Čak se i američki predsjednik Harding ponosio svojom kolekcijom alkoholnih pića u Bijeloj kući. Tijekom godina pokazalo se da je veliki pokus, potaknut plemenitim motivima, jedan od najbizarnijih američkih promašaja. Predsjednik Roosevelt u prosincu je 1933. napokon prekinuo alkoholnu “sušu” na radost svih osim gangstera.