Priča iz Hrvatske: Zbog karijere spavao sa šeficom i bio njena 'igračka'

Cijela ta priča mi se nimalo ne sviđa, Nikola - rekla je Gabrijela suho, nervozno prstima gnječeći ručke svoje torbice.

- Idemo, ljubavi, nisi se valjda naljutila zato što mi je Sonja dobacila koketan pogled! - uskliknuo sam nastojeći paziti na promet i povremeno je pogledavajući.

Gabrijela me ljutito pogledala.

- Nije skinula pogled s tebe cijele večeri! U tome je nije smetala čak ni činjenica što sam ja kraj tebe! I nemoj mi reći da to nisi primijetio jer ti neću povjerovati!

Nakon tih njezinih riječi uslijedila je duga tišina. Nisam znao što da joj odgovorim, između ostalog i zato što je moja zaručnica bila u pravu. I više od toga...

- Nemoj više razmišljati o tome, draga. Nije baš bila Bog zna kakva večer i to je sve. Uostalom, nije mi uopće jasno zašto si se naljutila na mene. Mislim da nisam učinio ništa što je ohrabrim u tom koketiranju.

- A ja mislim da jesi. Onaj tko šuti, prešutno pristaje na situaciju u kojoj se nalazi!

- A što sam trebao učiniti? Reci mi, molim te, što sam po tvom mišljenju trebao reći.

- Staviti je na njezino mjesto, jasno i glasno. Eto, to si trebao učiniti!

- Ah, kao da je to tako jednostavno. Sonja nije bilo kakva djevojka koju sam slučajno susreo.

- Kad smo kod toga, ona uopće nije djevojka nego zrela žena - precizirala je Gabrijela.

- Upravo tako. Ima četrdeset i šest godina, iako se to po njezinom izgledu ne bi dalo zaključiti.

- Pa gotovo da bi ti mogla biti majka! Nije ti to palo na pamet?

Ovaj napad moje djevojke nije bio samo ljubomorna scena zbog neke moje prijateljice ili poznanice. Bilo je više od toga zato što je Sonja bila nova direktorica tvrtke u kojoj sam radio i bila mi je direktno nadređena.

Bila je poduzetna i prelijepa žena, oboružana šarmom koji je bio sve samo ne prikriven. Vrlo je brzo napredovala u karijeri i zli su jezici raspredali kojekakve priče o tom njezinom naglom usponu, no bila je izuzetno sposobna, a uz to se sada htjela okružiti i jednako sposobnim suradnicima koji bi mogli sprovesti u djelo njezine zamisli.

Nije bila udana, niti u stalnoj vezi. Činilo se kao da je udana za svoj posao, no u našoj tvrtki je bilo i onih koji su tvrdili da svoje ženske potrebe često i vrlo rado zadovoljava upravo sa svojim najbližim suradnicima. Neki su čak išli tako daleko da su govorili kako ih i bira među najzgodnijim zaposlenicima kako bi mogla spojiti ugodno s korisnim.

Nisam želio vjerovati u takve jeftine tračeve. No, baš ove večeri, za vrijeme večere koja je bila organizirana za zaposlenike tvrtke, Sonja se ponašala na način koji nije ostavljao puno prostora sumnjama. I tako me više puta dovela u neugodnu situaciju, ne samo pred Gabrijelom, već i pred ostalim kolegama.

Već sam ranije naslutio da joj se sviđam: u uredu mi se obraćala na poseban način, nekom mješavinom hladnoće i senzualnosti u glasu i držanju, a to me prilično zbunjivalo, iako do ove večeri tome nisam pridavao veliku težinu.

Kad me prije dva dana pitala hoću li doći na večeru sa svojom djevojkom, bez razmišljanja sam odgovorio potvrdno. To mi se učinila zgodna prilika da riješim problem Gabrijeline ljubomore.

Naime, bio sam uvjeren da će moja djevojka, koja je i inače bila vrlo ljubomorna, imati priliku na svoje se oči uvjeri da je zanimanje Sonje za mene, o čemu sam joj pričao, isključivo profesionalnog karaktera. Nadao sam se da će me nakon te večere prestati proganjati sa svojim sumnjama.

Na žalost, na večeri se dogodilo sve suprotno od onoga čemu sam se nadao. Sonja se nije ustručavala udvarati mi na drzak i očit način, ne obazirući se ni na prisustvo Gabrijele, kao ni na prisustvo ostalih zaposlenika. Pitao sam se što joj je došlo.

Kad sam te večeri ostavio Gabrijelu pred vratima njezine kuće, i dalje je bila bijesna na mene. Nisam je uspio razuvjeriti.

- Da sam na tvom mjestu, dala bih otkaz i potražila si drugi posao - dobacila mi je prije nego što je izišla iz auta.

- Nadam se da se šališ. Nakon svega što sam prošao kako bih stekao dobru reputaciju i postao cijenjen, to mi ne pada na pamet. Pa, nisam lud!

- U tom slučaju, razmisli malo o svemu. Mogao bi me izgubiti! - zaprijetila se ljutito.

Vratio sam se kući nervozan i uznemiren. Dovraga, uvalio sam se u nevolje, a da ni sam ne znam kako mi je to uspjelo. I što sad? Što da učinim?

Te noći dugo nisam mogao zaspati. Ako sam prije i imao kakvih dvojbi, sada ih više nije bilo: Sonjine namjere bile su i više nego jasne.

Možda bi razumjela kad bih joj otvoreno rekao u čemu je problem, pomislio sam. Reći ću joj da želim napredovati u karijeri, ali da zbog toga ne želim žrtvovati svoj privatan život. Ukratko, reći ću joj da nisam spreman na kompromise.

Pred jutro, umiren tom idejom, napokon sam uspio zaspati, no poslije nisam čuo budilicu i kad sam napokon otvorio oči, bilo je već jako kasno. Na brzinu sam se istuširao i odjurio na posao.

Osvježen od sna, iako nisam bio naročito naspavan, ponovio sam u glavi razgovor koji sam želio obaviti sa Sonjom. Neće biti jednostavno naći prikladan trenutak, no bio sam siguran da ću uspjeti, ako ne prije, onda tijekom pauze za ručak.

Čim sam ušao u ured, moja tajnica, postarija gospođa Adriana, mi je zatrpala stol hitnim papirima pa sam se odmah bacio na posao.

Sonju sam vidio tek nešto prije podneva. Upravo sam je htio zamoliti da me primi jer bih htio razgovarati s njom, no ona me preduhitrila rekavši mi kako je namjeravala ručati sa mnom kako bismo za vrijeme ručka porazgovarali o nekim stvarima koje se tiču posla.

No, nešto u njezinom pogledu mi je govorilo da uopće nema namjeru razgovarati o poslu već o nas dvoje.

Bio sam jako uzbuđen i kad sam izašao sa Sonjom iz ureda, više se nisam sjećao što sam joj htio reći. Ona je, kao i uvijek, izgledala odlično i bila je tako šarmantna s tim svojim neobičnim naglaskom i zavodljivim kretnjama da joj je bilo nemoguće odoljeti.

Bila je vrlo visoka i vitka, odjevena u ženstveni, pripijeni kostim. U svakom slučaju, znala je privući pažnju i nametnuti se, prvo kao žena, a tek potom kao odgovorna nadređena osoba.

Odlučna i samouvjerena kakva je bila, nije imala razloga pričati nadugačko i naširoko. Znala je s nekoliko riječi reći ono što želi i ušutkati svakoga tko se ne bi složio ili bi pokušao propitkivati njezine razloge. Tako je bilo i sa mnom: nije okolišala, odmah je prešla na stvar.

- Želim biti iskrena s tobom, Nikola. Sviđaš mi se. I to jako - priznala je bez uvoda. - Mislim da si to shvatio već prošlu večer. Nisam htjela biti licemjerna i pretvarati se pred tvojom djevojkom.

- Ali ja... - promucao sam.

- Molim te, nemoj me prekidati. Reći ću ti odmah ono što želim. Zanima li te napredak u karijeri unutar ove tvrtke?

- Da, naravno.

- To neće biti problem. Bit će dovoljno da mi uvijek budeš na raspolaganju - rekla je gledajući me svojim mačkastim očima.

- Ali ja sam u vezi - tiho sam rekao.

- Znam. Zato sam i htjela od prvog trenutka biti jasna pred tvojom djevojkom. Ako je imalo inteligentna, bit će joj jasno da nema razloga za ljubomoru. Meni je dovoljno imati te na raspolaganju. Imam četrdeset i šest godina, a ti trideset i svjesna sam da ne mogu očekivati da budem jedina u tvom životu. A ne mogu te ni preoteti njoj ako je voliš. No ovdje, na poslu, bit ćeš samo moj. I neću se miješati u tvoju vezu, u to možeš biti siguran.

Vragoljasto se nasmiješila i u tom mi se trenutku učinila puno mlađom nego što je to zapravo bila. Sonja je zaista bila izuzetna žena. Igrala je prljavo, a pritom je imala držanje i stav kao da čini najprirodniju stvar na svijetu. Čak štoviše, činilo se da se jako dobro zabavlja.

Trebao sam je odmah odbiti. Znao sam to. Čak sam i pokušao to učiniti u jednom trenutku.

jutarnji.hr